All posts by Ulmawen

nordijska mitologija Idun i Loki

Kako su divovi oteli Boginju Idun

Pošli su jednom preko planina Odin, Loki i Heni. Naišli su na stado goveda, uzeli su jednog vola i počeli da ga peku. Kada su mislili da je ispečen, ugasili su vatru, ali je meso bilo sirovo. Posle nekog vremena ugasili su vatru ponovo, ali je meso i dalje bilo sirovo. Počeli su da se pitaju kako je to moguće. Uto se razlegao glas iz krošnje hrasta nad njima i rekao je da je on kriv što pečenje neće da uspe. Pogledali su naviše i videli orla, i to prilično velikog. Orao im je rekao: »Ako mi date bogat udeo u mesu, imaćete pečenja!«

Pristali su na takvu pogodbu, pa je orao sišao sa hrasta i spustio se kraj vatre. Za početak je uzeo oba buta i obe plećke. To je naljutilo Lokija, pa je dohvatio neku veliku motku, zamahnuo svom snagom i udario njome orla po zadnjici. Orao je od umora odmah uzleteo: motka se čvrsto zalepila za orlovu zadnjicu, a drugi kraj je Loki grčevito obujmio rukama. Ptičurina je letela tako nisko da su se Lokiju noge vukle po kamenju, hridima i korenju iščupanih stabala, a činilo mu se da će mu se ruke iščašiti iz ramena. Zato je vikao i ponizno molio orla da ga poštedi, ali mu je ovaj odgovorio da ga neće pustiti ako se ne zakune da će izvesti is Asgarda boginju Idun i ne donese njene jabuke večne mladosti. Loki se zakleo, orao ga je oslobodio i on se vratio saputnicima. Ne priča se ništa više o njihovom putovanju.

Ugovorenog časa izmamio je Loki Idun iz Asgarda u šumu; rekao je da je pronašao beskrajno dragocene jabuke koje će joj se dopasti, pa je nju zamolio da ponese svoje jabuke i uporedi ih. Tako je ona pošla sa njim. U tom trenutku je u liku orla došao div Tjazi [Þjazi], pa je odleteo s njom u svoj dom u zemlji divova.

idunn and thiaziAsima je teško pao nestanak Idun i njenih jabuka. Ubrzo su osedeli i ostareli. Okupili su se zato i pitali jedan drugoga ko je poslednji put video Boginju. Međutim, svi su je poslednji put videli kada je sa Lokijem napustila Asgard. Tada su napali Lokija i zapretili mu mukama i smrću ako ne izbavi Idun iz zemlje divova. Uplašen, Loki je pristao da pođe u Frejinoj košulji od sokolovih pera koja nosioca pretvara u pticu. Doleteo je do staništa diva Tjazija baš kad je ovaj izveslao na more, pretvorio je Idun u orah i odleteo sa njom. Ali kada je Tjazi vratio i video da nema zarobljenice, obukao je svoju košulju od orlovih pera i pohitao za beguncima.

Asi su iz daljine primetili da doleće soko sa orahom, a za njim orao. Prikupili su gomilu strugotina i potpalili ih. Orao nije mogao da se zaustavi dovoljno brzo, uleteo je u oganj, perje mu se zapalilo- priskočili su Asi i ubili diva koji je neoprezno prodro iza rešetkastih vratnica Asgarda.

Iz knjige ,,Predanja starih Germana” (odlomak), koju je priredio Milan V. Dimić

nordijska mitologija Torov čekić

Kako je iskovan Torov čekić

Jednom je Torova lepa žena Sif zaspala u palati Bilskirni u Trudvangu (svetu groma), a kosa joj je padala oko ramena kao zlatna zavesa. Bilo je lepo gledati ovu suncem okupanu devu koja je usnula sedeći, ili je bar tako pomislio Loki kad ju je spazio. Učinila mu se kao zlatna statua boginje u kakvom hramu, pre nego kao živa boginja u svojoj palati. Loki nikada nije video nešto lepo, a da nije poželeo da ga pokvari, te kada je video da je Sif zaspala, pomislio je kako je pravo vreme da prisvoji njene zlatne lokne i uskrati joj ono na šta je njen muž Tor bio najviše ponosan. Najtiše što je mogao, više kao lopov nego kao bog, Loki se ušunja u palatu i odseče boginjinu zlatnu kosu. Kada se Sif probudila i videla šta ju je snašlo, ona se sakri, kako Tor ne bi pomislio da je njena lepota išta manja nego što je u njegovim očima uvek bila. (Cela priča dostupna ovde.)

I upravo tada stiže munjobija Tor, ali ne beše njegove žene da ga dočeka i samo jednim nežnim pogledom odagna sve muke sa kojima se redovno susretao. Ona nikada ranije ne bi propustila da ga dočeka, a jako Torovo srce – koje nikada ustuknulo ni pred jednim džinom nije! – zakuca brže nego ikada u strahu da ju je kakva nesreća zadesila. On stade pretraživati sobu po sobu (Bilskirner ima 540 soba – prim. blogera), a naposletku je nađe sakrivenu iza stuba, lica zarivenog u šake i oblivenu suzama. U nekoliko ispresecanih reči ona ispriča Toru šta se dogodilo, a dok je govorila Tor je postajao sve bešnji. Do kraja priče bio je toliko besan da je bilo strašno i pogledati ga: munje su mu sevale iz očiju, palata je odjekivala njegovim besnim koracima, a izgledalo je kao da će njegov bes izbiti kao kakva strašna oluja spremna da uništi sve na svom putu.

–   „Znam ko je ovo učinio!“, dreknu Tor, kada je Sif završila svoju priču. „To je onaj nitkov Loki, a ja ću polomiti svaku koščicu u njegovom kukavnom lopovskom telu!“

I ne rekavši više ni reči svojoj uplakanoj ženi, okrete se i odjuri kao kakav olujni oblak u Asgard i, naišavši na Lokija, dograbi ga za vrat i bio bi ga ubio na licu mesta da Loki nije priznao svoje zlodelo i obećao da će povratiti zlatnu kosu za Sif.

–   „Otići ću do tamnih vilenjaka (ili patuljaka – prim. blogera). Oni će napraviti lepšu zlatnu kosu od one koju je Sif imala!“, izusti Loki iz čeličnog stiska besnog munjobije, a Tor, koji je više brinuo za lepotu svoje žene nego za Lokijevu kaznu, pusti lopova, nateravši ga da obeća da će ispuniti svoj zavet bez odlaganja.

nordijska mitologija Grottasöngr 1

Kako je zlato dobilo ime „Frodijevo brašno“ i kako je more postalo slano

Skjeld (Skjöldr) je bio Odinov sin i od njega su potekli Skjeldlinzi (Skjöldungar);  stanovao je i vladao u zemlji koja se danas zove Danska, ali je onda nazivana Jotland. Skjold je imao sina koji se zvao Fridlejf [Friðleif] i koji je vladao zemljom posle njega. Sin toga Fridlejfa bio je Frodi [Frōðr], koji je zavladao kraljevinom posle očeve smrti. Tada je na svetu carovao mir, a kako je Frodi bio najmoćniji kralj Severa, ovaj mir je u svim oblastima u kojima je govoren danski jezik nazivan „Frodijev mir“. Tada niko nije nanosio uvreda nikome, čak ni kada bi naišao na vezanog ili slobodnog ubicu oca ili brata; tada nije bilo ni lopova ni razbojnika, tako da je zlatan prsten mogao dugo ležati na tlu pre nego što bi ga neko podigao.

Kralj Frodi je jednom otišao u Švedsku, u goste kralju Fjelniju [Fjölnir]. Bio je to čuven vladar, sin Freja i Gerd, a toliko je voleo da banči da se jednom, kada je uzvratio posetu Frodiju, udavio u čabru medovine. Kralj Frodi je za vreme svoje posete kod kralja Fjelnija kupio dve sluškinje – Fenju i Menju, a obe su bile velike i snažne.

U to vreme pronađena su u Danskoj dva mlinska kamena tako velika da niko nije bio dovoljno jak da ih pokrene. A kamenovi su imali tu osobinu da mlin, u kome se oni okreću, melje sve što odredi njegov vlasnik. Mlin se zvao Groti [Grótti], a Hengikjept je bilo ime čoveka koji ga je bio poklonio kralju Frodiju. Kralj Frodi je naložio da device odvedu u mlin, a njima je naredio da melju za njega zlato, mir i sreću; dozvolio im je da se odmaraju i da spavaju samo onoliko koliko kukavica ćuti ili koliko traje pevanje osrednje pesme.

Grottasöngr 1To se njima dvema nije dopalo i one su, posle nekog vremena, zapevale pesmu koja se zove Grotaseng [Grottasöngr – „Pesma o Grotiju“]. Evo reči te pesme:

– Kralju su došle, poznavale su budućnost, dve žene: Fenja i Menja; Frodi, Fridlejfov sin postupao je sa moćnim devicama kao sa sluškinjama. Device su odvedene u mlin da okreću kamenove; njima dvema nije dopušteno ni da miruju ni da se odmore, sem kad zapevaju vedru pesmu. Pokrenule su škripavi mlin: „Podesimo grede na kojima počiva mlinski točak, pokrenimo kamenove, naređeno je devicama da melju bez prestanka.“ Okretale su krepko kamenove koji se kotrljaju, pesmom su uspavale Frodijeve ljude; tada je, meljući, progovorila Menja: „Meljemo zlato; mlin sreće obogatiće Frodija sjajnim blagom; neka bi sedeo u raskoši, počivao na mekim prostirkama, budio se radostan! Onda smo dobro mlele. Ovde niko ne sme uvrediti drugoga, naneti mu zlo, smišljati zločin; ne sme upotrebiti mač čak ni kada bi našao vezanog bratovljevog ubicu.

nordijska mitologija Frolich Thrall

Kako je stvoren čovek i kako su nastali prvi staleži

Kao što se vidi iz priče o stvaranju sveta, kada su se jednom Burovi sinovi, Odin, Vili i Ve šetali morskom obalom, naišli su na dva drveta i stvorili su od njih prve ljude. Bili su isprva bez daha, bez volje, bez toplote, bez pokreta i lepog izgleda. Prvi bog dao je dušu, drugi život, treći sluh i vid; prvi bog dao je dah, drugi volju, treći toplotu i lep izgled. Čovek se zvao Aska, a žena Embla. Od njih potiču svi ljudi, a ljudima je određeno da žive među bedemima Midgarda; u početku su svi bili jednaki, ali je mnogo docnije jedan bog utemeljio staleže. Evo kako je to bilo:

Stare povesti pričaju da je jednom bog Hejmdal, koji obično čuva most Bifrest, krenuo duž morske obale i naišao na ljudsko stanište. Predstavio se kao Rig. Mada je bio smeo i hrabar, kao i neumoran pešak, Hejmdal je već bio umoran od dugog hodanja preko zelenih puteva, te se obradovao kada je video krovinjaru. Kad je otvorio vrata, ušao je i video veselu vatricu, a kraj ognjišta stari bračni par: muž se zvao Aj, a žena Eda. Bili su tako stari da im je ime zbilja priličilo, jer Aj znači praded, a Eda prababa. Na sebi su imali starinsko ruho.

Rig je umeo da govori sa ljudima i da im pruži korisne savete, ali je ipak ubrzo ustao od stola i potražio postelju; on je legao na sredinu ležaja, a muž i žena su prilegli levo i desno od njega. Tako je kod tih ljudi proveo tri dana i tri noći. Zatim je produžio put.

Prošlo je devet meseci i Eda je rodila dečaka. Koža mu je bila žuta, a kosa crna; okupali su ga i nazvali Trel [thrall – rob, prim. blogera], jer je imao izgled roba: hrapava mu je bila koža na rukama, grubi zglobovi, kvrgave ruke i ružno lice, leđa povijena, stopala ogromna. Dete je dobro raslo i uvek je bilo zdravo. Zarana je pokazalo veliku snagu, umelo je da plete liku i da vezuje snoplje; od zore do mraka nosilo je kući drva za ognjište.

Frolich_ThrallNa slici: Thrall (kmet); autor: Lorenz Frølich.

Jednog dana se domogla imanja devojka-lutalica; bila je suncem opaljena, a tabani su joj bili puni ožiljaka. Imala je spljošten nos i zvala se Tir (služavka), što je i odgovaralo njenom izgledu. Došla je do sredine dnevne sobe, pored nje je seo sin kuće, dopala su me, a i on se njoj svideo. Dani su prolazili i oni su izrodili dvanaestoricu sinova i devet kćeri. Od nih je potekao stalež kmetova i slugu.

nordijska mitologija Kako je Loki prevario Boginju Sif

Kako je Loki prevario boginju Sif

Svi koji prebivaju u Asgardu, Asi i Vani, bili su besni na Lokija. A kako i ne bi bili, kada je prevrtljivac dopustio divu Tjaziju da otme Boginju Idun. Ali, mora se ovde reći, dreka koju su tom prilikom nadigli Bogovi samo je podstakla Lokija na na nove nepodopštine.

Jednom je tako Loki video novu šansu za podvalu od koje mu je srce zaigralo. Boginja Sif, Torova žena, dremala je ispred kuće. Njena predivna zlatna kosa bila je raspuštena. Loki je znao koliko Tor voli tu svetlucavu kosu i koliko je Sif ceni zbog ljubavi svog muža. Tu je video priliku da napakosti Toru, svom najljućem neprijatelju. Smešeći se samozadovoljno, Loki dohvati makaze pa odseče tri zlatne pletenice, ostavljajući Sif bez vlasi kose na glavi. Ona se ne probudi, a Tor je bio daleko od Asgarda.

Kad se Tor vratio, na vratima ne beše njegove žene da ga dočeka. On je pozva, ali ne dobi nikakav odgovor. Uputi se potom Tor u obilazak svih palata Bogova i Boginja, ali nigde ne nađe Sif. Na putu nazad, ču da ga neko doziva šapatom. Tor zastade, a prilika koja beše sakrivena iza kamena se ukaza ispred njega. Veo je pokrivao njeno lice i on jedva prepoznade Sif. Ona zarida, te naposletku procedi: ,,O Tore, ne gledaj me. Stid me je da me i pogledaš. Napustiću Asgard i društvo Bogova i Boginja i nastaniti se u Svartheimu [prebivalište patuljaka – prim. blogera]. Ne bih mogla da podnesem da me iko u Asgardu pogleda ovakvu!”

,,O Sif, šta se desilo pa tako zboriš?”, upita Tor.

,,Ostadoh bez kose; bez moje divne zlatne kose koju ti toliko voliš, Tore. Sada me više nećeš voleti, te ja moram da odem. U Svartheimu ću boraviti u društvu patuljaka, jer sada sam i ja ružna kao oni.”

nordijska mitologija Egi i njegove kćeri

Egi i Ran

Egi [Ægir] gospodari morima, ali za razliku od Njerda, koji je od roda Vana, Egi najverovatnije pripada starijem sloju verovanja. U izvorima relevantnim za vikinško doba se ponegde navodi i kao džin Hlér (Ler), a najčešće samo kao ,,gospodar mora”.

Egi se zamišlja kao starac sa dugom belom bradom, često sa prstima nalik na kandže koji predstavljaju njegovu želju da dobije sve što naumi. Kad god bi se pojavio iznad talasa, obarao bi brodove koje je sa zadovoljstvom vukao na dno mora.

Egi i njegove kćeri

Njemu se još pripisuje moć kroćenja oluja, ali bi se time bavio samo ako je u dobrom raspoloženju.

Egi često priređuje terevenke za Bogove. Čak je i sam Tor jednom prošao kroz grdne nevolje ne bi li došao do kotla kad je ponestalo medovine.

Egijeva supruga se zove Ran [Rán]. I ona je, baš kao i njen suprug, pohlepna i nezajažljiva. Ran ima mrežu u koju rado hvata mornare i brodove, koje smireno razbija o stene, a preživele utapa.

Ran voli zlato. Zbog ovog verovanja, mornari bi često nosili blago kad bi isplovljavali. Kad bi se utopili, Ran bi bila zadovoljna njihovom žrtvom.

Egi i Ran imaju devet talasa za kćeri. Njihova imena su: Himinglæva, Dúfa, Blódughadda, Hefring, Udr, Hrönn, Bylgja, Dröfn i Kólga. Svako od ovih imena odnosi se na neki od epiteta vezanih za talase, baš kao i imena Egija i Ran.

Priredila: Ulmawen

nordijska mitologija Jahanje Valkira

Freja i Valkirje

Iako je Freja boginja ljubavi, smatra se da ona ne uživa samo u čarima ljubavi i lepim stvarima, već da ima sklonosti i ka umeću ratovanja. Skandinavci su verovali da je Freja često predvodila Valkirje i sama birala koji će pali ratnici pripasti njoj. Stoga je Freja često predstavljana sa kopljem, kacigom i u oklopu.

Freja u oklopuPali ratnici koje bi Freja odabrala  dolazili su u njeno prebivalište Folkvang, gde su uživali iste počasti kao i njihovi pali saborci koji su odlazili u Valhalu. Osim njih, u Folkvangu su bile dobrodošle i device i verne supruge, kojima je bilo dozvoljeno da uživaju društvo svojih izabranika i supruga i posthumno. Ova je predstava bila toliko primamljiva Skandinavkama, da se često dešavalo da žene idu u boj sa svojim supruzima, ili da se dobrovoljno samospaljuju na pogrebnom piru svojih palih saputnika.

Priredila: Ulmawen

nordijska mitologija Bragi 2

Bragi i Idun

Bragi se rodio u pećini gde je Odin osvojio njegovu majku Gunlodu. Po rođenju, Bragiju su patuljci poklonili magičnu zlatnu harfu i položili ga u čamac kojim su ga poslali u svet. Kada je čamac isplovio iz tame podzemlja na svetlost dana, Bragi naglo sede, pa dohvati harfu i poče da peva pesmu života, koja je se čula od Asgarda do Helheima. Kada čamac pristiže na obalu, Bragi nastavi peške kroz do tada neme šume u kojima se prvi put ču njegova pesma. Od ove božanske melodije drveće poče da zeleni, a pupoljci da cvetaju.

Bragi i IdunTu je Bragi sreo Idun, Ivaldovu kćer, lepu boginju besmrtne mladosti. Kako se samo i moglo očekivati, dvoje srodnih duša se ubrzo zbližiše, te Idun postade Bragijeva saputnica. Oni se zajedno uputiše u Asgard, gde behu lepo dočekani. Odin onda odredi da će Bragi biti minstrel Bogova i tvorac poezije u čast Bogova i palih ratnika koji dolaze u Valhalu.

Priredila: Ulmawen

nordijska mitologija Skadin žal za planinama

Skadi i Njerd

Zadesilo se da se nakon smrti diva Tjazija [Þjazi] na kapijama Asgarda pojavila devica iz roda jutuna, naoružana do zuba i oklopljena od glave do pete. Ona reče:

– Ja sam Skadi [Skaði], kćer diva Tjazija. Mog oca su ubili Asi, a ja sam ovde da ga osvetim!

Kako su Bogovi bili i mudri i strpljivi, oni uspeše da nagovore Skadi da prihvati odštetu umesto da traži osvetu.

Skadi von Saltza Na slici: Skadi; autor: Carl Fredrick von Saltza

Prvo je Odin postavio Tjazijeve oči na nebo, gde one postadoše zvezde koje i danas vidimo. Kao drugi deo odštete, Bogovi se zarekoše da će vratiti osmeh na Skadine usne. Međutim, šta god da su pokušali, njeno lice ostade kameno. Naposletku Loki zaveza jedan kraj kanapa za kozu, a drugi deo za svoje testise, i dvoje stadoše potezati konopac. Tako su se nadjačavali sve dok Loki ne pade u Skadino krilo. Ovo je bilo toliko smešno da čak i Skadi moraše da se zakikoće.

Kao treći deo odštete, Bogovi dopustiše Skadi da za supriga odabere jednog od njih. Ali, Odin reče:

– Dopustićemo ti da sama odabereš supruga, ali će jedini kriterijum koji budeš imala na raspolaganju biti njegove noge.

– Izabraću ga kako god vi odlučite, reče Skadi, te se dobro zagleda u Baldra, najlepšeg od svih stanovnika Asgarda.

Potom Bogovi svezaše povez preko Skadinih očiju, pa svi Asi i Vani koji prebivahu u Asgardu sedoše u polukrug oko nje. Skadi je išla od jednog do drugog, opipavajući im stopala. Naposletku naiđe na par stopala koja su delovala savršena, pa pomisli da ona zasigurno pripadaju Baldru. Tada Skadi reče:

– Ovo je Bog koga biram za supruga!

Onda se Bogovi stadoše smejati, pa skidoše povez sa Skadinih očiju. Sada ona vide da nije odabrala lepog Baldra, već Frejovog oca Njerda [Njörðr]. Ali, pogledavši ga malo bolje, Skadi shvati da nije nezadovoljna svojim izborom, jer Njerd je bio i snažan i lep.

Skadi i Njerd Na slici: Skadi i Njerd na putu u Noatun. Originalan naziv dela: Njörðr and Skaði on the way to Nóatún (1882). Autor: Friedrich Wilhelm Heine

Tako Skadi i Njerd postadoše supružnici. Dogovoriše se da će prvo provesti devet dana u Skadijevom prebivalištu na planinskom vrhu pod večnim ledom (Thrimheim [Þrymheimr], doslovan prevod: ,,olujni dom”), a potom – devet dana u Njerdovoj palati pokraj mora (Noatun  [Nóatún], doslovan prevod: ,,dom brodova”).

Kada par provede devet dana u Thrimheimu, zaputi se u Noatun. Tada Njerd reče Skadi:

– Iako sam kratko boravio u tvom domu, vreme mi je prošlo izuzetno sporo. Više volim zvuk labudova u mojoj palati nego zavijanje vukova u Thrimheimu!

Nakon devet dana provedenih u Noatunu, Skadi je imala slične zamerke:

– Kreštanje galebova mi para uši. Od njih ne mogu da spavam!

Tako se Skadi vrati u Thrimheim, a Njerd ostade u Noatunu.

Priredila: Ulmawen

Izvori: Skáldskaparmál („Poezija Skalda”), Gylfaginning („Obmanjivanje Gilfija”).

nordijska mitologija Solvogn

Mani i Sol

U Midgardu živeše čovek po imenu Mundilfari koji je imao dvoje dece koja su bila tako lepa da je odlučio da ih nazove Mani [Máni – Mesec] i Sol [Sól – Sunce]. To je toliko razljutilo Bogove da su odlučili da ih postave na nebo.

Na slici: Vukovi Skel i Hati jure Sunce i Mesec. Autor: J. C. Dollman Na slici: Vukovi Skel i Hati jure Sunce i Mesec. Autor: J. C. Dollman

Mundilfarijeva ćerka Sol se vozi u kočijama koje vuku konji Arvak [Arvakr, ,,veoma jak”] i Alsvin [,,veoma brz”]. Za njom ide njen brat Mani, čije kočije vuče konj Alsvider. Mani je oteo dvoje dece iz Midgarda da mu pomognu da upravlja svojom kočijom. Deca se zovu Bil i Juki [Hjúki]. Dvoje vukova* stalno idu za kočijama Sola i Mani: Skel [Sköll; doslovan prevod: ,,izdaja” – prim. blogera] juri Sol, a Hati [Hróðvitnisson; doslovan prevod: ,,onaj koji mrzi, neprijatelj”] juri Manija. Svakog meseca Hati odgrize parče meseca, ali Mani uvek uspeva da pobegne i da se regeneriše. Kada dvoje vukova stignu Sunce i Mesec, nastupiće Ragnarek [Ragnarök, Sumrak Bogova].

Priredila: Ulmawen

—–

* Skel i Hati su sinovi Fenrija.