nordijska mitologija Gautreks Saga

O Starkadovom usudu i žrtvovanju kralja Vikara

Kralj Vikar [Víkarr Haraldsson] je postao veliki vojskovođa koji je na raspolaganju imao nemali broj izvanrednih ratnika. Najbolji od svih bio je Starkad [Starkaðr]*, a njega je kralj najviše i voleo. Starkad je bio prvi do kralja; smatran je za njegovog savetnika i zapovednika odbrane. Vikar je Starkadu dao mnogo poklona, od kojih je najpoznatila zlatna brazletna koju je junak rado nosio. Zauzvrat, Starkad je kralju poklonio ostrvo Truma (Þruma, danas Tromøy, oblast Aust-Agder, komuna Arendal, Norveška), koje je kralj Harald [Haraldr] bio dao Starkadovom ocu Storvirku [Stórvirkr]. Ostrvo je bilo u vlasništvu kralja Vikara petnaest godina.

Kralj je iz Adgera zaplovio sa silnom vojskom ka Hordalandu [tadašnji Hördaland, danas Hordaland, oblast u Norveškoj), ali ih vreme nije poslužilo. Silna oluja se digla i brod je bio u velikoj nevolji. Stoga se kralj sa vojskom usidri kod obližnje grupe ostrva, te pokuša da divinacijom sazna kako da se izvuku iz nevolje. Bogovi im poručiše da Odin zahteva žrtvu** koja ima da bude izabrana ždrebom. Koliko god da su ždrebali, uvek je kralj Vikar bio odabran. Ovo je ozbiljno uzdrmalo moral kraljeve vojske, stoga se čelnici dogovoriše da se sutradan sastanu da razmotre problem.

Međutim, malo posle ponoći, Starkadov očuh Grani Konjska-Griva [Hrosshárs Grani] probudi posinka, pa mu reče da krene sa njim. Oni u jednom čamčiću otploviše do obližnjeg ostrva. Iskrcavši se, zaputiše se kroz šumu, pa naposletku izbiše na veliki proplanak na kome se beše okupilo mnogo sveta: jedanaestoro ljudi sedelo je na tronovima, ali je dvanaesti tron bio prazan. Starkad i Grani im se pridružiše, te se Grani posadi na dvanaesti tron. Svi prisutni ga pozdraviše kao Odina, a on sam reče da su se Bogovi tu okupili da odluče Starkadovu sudbinu.

Tada jedan od okupljenih, Tor, reče:

– Starkadova majka, Alfhild, izabrala je džina umesto mene samog za oca njenog sina. Stoga ja određujem da Starkad neće imati ni sinova ni kćeri, već će biti poslednji od svoje loze.

Onda Odin reče:

– Ja ću mu podariti tri ljudska veka!

– A ja određujem da će u svakom počiniti neoprostivo delo, reče Tor.

– Ja ću mu podariti najbolje oružje i odeću, reče Odin.

– A ja određujem da neće imati ni zemlje ni doma, dodade Tor.

– Ja ću mu podariti neizmerno bogatstvo, reče Odin.

– A ja ću ga prokleti da uvek želi još veće bogatstvo, reče Tor.

– Ja ću mu podariti pobedu i slavu u svakoj bici, reče Odin.

– A ja ću ga prokleti da ni iz jedne ne izađe bez teške ozlede, reče Tor.

– Ja ću mu podariti umeće skalda (pesnika); moći će da smišlja rime brzinom kojom priča, reče Odin.

– A ja određujem da će zaboraviti svaku poemu čim je sklepa, dodade Tor.

– Ja ću mu podariti ljubav svih visokorodnih ljudi, reče Odin.

– Ali će ga pučanstvo mrzeti, dodade Tor.***

Onda okupljeni Bogovi rekoše da će sve što je izrečeno biti Starkadov usud. Skup se raspusti, a Grani i Starkad se vratiše do čamca. Tada Grani reče:

– Valjalo bi da mi se pošteno odužiš za sve što sam učinio za tebe, posinče.

– To i nameravam, reče Starkad.

– Onda mi pošalji kralja Vikara. Reći ću ti kako da to učiniš, reče Grani.

Starkad se složi, te mu Grani dade koplje koje je izgledalo kao trščani prut. Njih dvojica se, potom, pridružiše ostatku vojske.

—-

* Starkad je legendarni mitski heroj čija se dela (i slavna i neslavna) pominju u mnogobrojnim izvorima. Njegovom ćemo se biografijom podrobnije pozabaviti na drugom mestu.

**Ljudske žrtve su se prinosile Odinu tako što bi ih obesili, a potom proboli kopljem. Ovaj ritual (kao, uostalom, i svaki drugi) ima mitološki značaj: naime, Odin je sebe sebi prineo na žrtvu viseći sa Igdrasila (napomena: iako se nigde u izvorima ne pominje eksplicitno da je drvo u pitanju baš Igdrasil, danas je to mišljenje opšteprihvaćeno, stoga ćemo ga se i mi držati), a kako bi doživeo prosvetljenje i naučio tajnu Runa. Obesivši se o drvo, Odin se proboo svojim kopljem i tako visio devet dana i noći, kao što je opevano u Hovamolu [Hávamál]:

Znam, visio sam
u granama na vetru
devet dugih noći,
proboden kopljem,
posvećen Odinu,
na žrtvu samom sebi,
na onome drvetu
što su mu koreni skriveni
u neznanoj nutrini.

Zato se Odin naziva još i Bog obešenjaka i gospodar vešala. Krvne žrtve su se morale Odinu prinositi striktno, a, iako je bio vrhovni bog nordisjkog panteona, ljudi su ga se plašili. Ovo stoga što je Odin i mudar i lukav, i u mnogim spisima je zabeleženo da je, pojavivši se na bojnom polju i dajući blagoslov jednoj od sukobljenih strana (za više detalja o ovom običaju, videti Hermod), često običajavao da izda vojsku koju je blagosiljao, a kako bi pridobio najbolje ratnike za Valhalu.

***Ovde su lepo prikazane ključne razlike između Odina i Tora. Uzevši u obzir samo njihovu ratničku funkciju, napomenućemo da je Odin uvek naklonjen višim slojevima društva (koje vrlo rado prima u Valhalu) , dok je Tor naklonjen pučanstvu. Za razliku od Odina, prema kome su ratnici gajili strahopoštovanje, Tor je bio veoma omiljen. Ova diferencijacija je, takođe, lepo oslikana u priči Kako su se nadgovarali Odin i Tor.

nordijska mitologija Skirni donosi poruku Gerdi

Skirni prosi za Freja Gerd, devicu iz roda jutuna (2)

Pred Gimijevom [Gymir] kućom, Skirni [Skírnir] zastade. Uistinu, to beše kuća na čijem pragu je Frej video Gerdu, devicu iz roda jutuna. Moćni psi stajaše ispred kuće, ali sjaj Frejovog magičnog mača ih je držao na odstojanju. Tako Skirni prođe neozleđen do kuće, a njegov konj kopitima pokuca na vrata Gimijeva.

Skirni donosi poruku Gerdi Na slici: Skirni donosi poruku Gerdi. Autor: W. G. Collingwood

Zadesi se da je Gimi bio u dvorani za gozbe sa svojim prijateljima jutunima, pa nije čuo ni lajanje pasa ni Skirnija ispred vrata. Ali Gerd [Gerðr] je prela sa svojim sluškinjama u dvorani.

– Ko dolazi pred Gimijev prag?, upita ona.

– Ratnik na moćnom konju, reče jedna od devica.

– Čak iako je on neprijatelj koji je ubio mog brata, mi ćemo mu otvoriti vrata i dati mu da kuša Gimijevu medovinu, reče Gerd.

Jedna od sluškinja otvori vrata, te Skirni stupi u Gimijeve odaje. On odmah prepoznade Gerd, pa joj, prišavši, pokaza dragocenosti koje joj Frej beše poslao.

– Ovo blago je za tebe, lepa Gerd, samo ako pristaneš da podariš ljubav Freju, reče Skirni.

– Pokaži svoje dragocenosti drugim devicama, reče Gerd. Zlato i dragulji ne mogu da kupe moju ljubav.

Onda Skirni, prečuvši ove reči, isuče magičan mač koji mu Frej beše dao.

– Podaj ljubav Freju, koji mi je podario ovaj mač, ili ću te njime saseći, reče on.

Na ove se reči Gerd, Gimijeva kći, samo nasmeja.

– Možda Frejov mač može da zaplaši kćeri ljudi, ali ne preti njime kćerima jutuna!, reče ona.

Ove reči razljutiše Skirnija, koji podiže Frejov mač i uzviknu strašnim glasom:

– Gerd, ovim te proklinjem. Ovim magičnim mačem ću te dotaknuti, a njegova moć je tolika da ćeš svenuti kao cvet pred naletom zime.

Čuvši ove reči, Gerd se baci na zemlju, moleći za milost. Ali Skirni se ne pomeri; magičan mač je šištao i piskao nad njom. Tada Skirni reče:

– Načiniću te najružnijom od svih devica koje ikada hodiše zemljom; rugaće ti se i ljudi i jutuni. Samo kakav patuljak usudiće se da te oženi. Kada te dotaknem ovim mačem, moj usud će pasti!

nordijska mitologija Frejove ljubavne muke

Skirni prosi za Freja Gerd, devicu iz roda jutuna (1)

Zadesilo se jednom da je Freja predugo izbivala iz Asgarda, što je zadavalo mnogo briga njenom bratu Freju. On stoga naumi da sedne na Odinov tron, Lidskjalf [Hliðskjálf], sa koga je Sveotac imao pogled na sve svetove. Kad je dospeo podno trona, međutim, Odinovi vukovi Freki i Geri preprečiše Freju put. Ali on im se obrati jezikom Bogova, te vukovi moraše da ga propuste.

Sad, predobro je znao Frej još dok se penjao uzanim stepeništem ka tronu da čini neoprostivu stvar, jer nikome osim Odinu, čak ni samom Toru, branitelju Asgarda, pa ni dobrom Baldru, najomiljenijem među Bogovima, ne beše dopušteno da sede na Lidskjalfu. Ali, ako bih samo jednom video Freju, bio bih zadovoljan i nikakvo zlo me ne bi zadesilo zato što sam gledao svetove sa Odinovog trona, mislio je Frej.

Naposletku se Frej pope na tron, te sede na njega i stade tražiti svoju sestru. Video je tako Frej Midgard [Miðgarðr], njegove gradove i kuće ljudi, beskrajne farme koje su se prostirale dokle doseže pogled. Iza Midgarda vide Frej Jotunheim [Jötunheimr], prebivalište jutuna (ili divova), sa svojim mračnim i surovim planinama okovanim večitim ledom. I tada spazi Freju, koja je stupala putem Asgarda. Sada mogu da budem miran, pomisli Frej, i nikakvo zlo neće proizići iz moje rabote.

Frejove ljubavne mukeNa slici: Frejove ljubavne muke. “The Lovesickness of Frey” (1908). Autor: W.G. Collingwood.

Ali, još dok se nosio ovom mišlju, pažnju mu privuče kuća koja stajaše nasred Jotunheima, a da ni sam nije znao zašto je impresioniran njom. Uto se vrata kuće otvoriše, a na pragu stajaše devica iz roda divova takve lepote da Frej nije mogao da odvrati pogled sa nje. Kratko stajaše devica na pragu, i naposletku zatvori vrata, pogledavši po svom imanju.

Dugo nakon toga sedeo je Frej na Odinovom tronu, zadubljen u misli. Onda se zaputi nazad u Asgard, ali ne mogaše da nađe nikoga u gradu Bogova ko bi mu odvratio misli.  Te večeri Frej nije mogao da zaspi; morile su ga misli o lepoti device iz Jotunheima koju beše video. A kada nastupu jutro, Frej se osećao toliko usamljenim da se opet zaputi ka Odinovom tronu. Ali, ovoga puta Freki i Geri ne htedoše da ga propuste, iako im se Frej obratio jezikom Bogova. Ne znavši šta da radi, zaputi se napose Frej svom mudrom ocu Njerdu.

Ona koju si video, sine moj, je Gerda [Gerðr], ćerka jutuna Gimija [Gymir]. Moraš da se maneš razmišljanja o njoj, u suprotnom će ti tvoja ljubav doći glave, reče Njerd.

– Zašto bi mi ljubav došla glave?, upita Frej.

– Zato što ćeš, da bi zadobio njenu ljubav, morati da daš ono što ti je najdragocenije, reče Njerd.

nordijska mitologija Skadin žal za planinama

Skadi i Njerd

Zadesilo se da se nakon smrti diva Tjazija [Þjazi] na kapijama Asgarda pojavila devica iz roda jutuna, naoružana do zuba i oklopljena od glave do pete. Ona reče:

– Ja sam Skadi [Skaði], kćer diva Tjazija. Mog oca su ubili Asi, a ja sam ovde da ga osvetim!

Kako su Bogovi bili i mudri i strpljivi, oni uspeše da nagovore Skadi da prihvati odštetu umesto da traži osvetu.

Skadi von Saltza Na slici: Skadi; autor: Carl Fredrick von Saltza

Prvo je Odin postavio Tjazijeve oči na nebo, gde one postadoše zvezde koje i danas vidimo. Kao drugi deo odštete, Bogovi se zarekoše da će vratiti osmeh na Skadine usne. Međutim, šta god da su pokušali, njeno lice ostade kameno. Naposletku Loki zaveza jedan kraj kanapa za kozu, a drugi deo za svoje testise, i dvoje stadoše potezati konopac. Tako su se nadjačavali sve dok Loki ne pade u Skadino krilo. Ovo je bilo toliko smešno da čak i Skadi moraše da se zakikoće.

Kao treći deo odštete, Bogovi dopustiše Skadi da za supriga odabere jednog od njih. Ali, Odin reče:

– Dopustićemo ti da sama odabereš supruga, ali će jedini kriterijum koji budeš imala na raspolaganju biti njegove noge.

– Izabraću ga kako god vi odlučite, reče Skadi, te se dobro zagleda u Baldra, najlepšeg od svih stanovnika Asgarda.

Potom Bogovi svezaše povez preko Skadinih očiju, pa svi Asi i Vani koji prebivahu u Asgardu sedoše u polukrug oko nje. Skadi je išla od jednog do drugog, opipavajući im stopala. Naposletku naiđe na par stopala koja su delovala savršena, pa pomisli da ona zasigurno pripadaju Baldru. Tada Skadi reče:

– Ovo je Bog koga biram za supruga!

Onda se Bogovi stadoše smejati, pa skidoše povez sa Skadinih očiju. Sada ona vide da nije odabrala lepog Baldra, već Frejovog oca Njerda [Njörðr]. Ali, pogledavši ga malo bolje, Skadi shvati da nije nezadovoljna svojim izborom, jer Njerd je bio i snažan i lep.

Skadi i Njerd Na slici: Skadi i Njerd na putu u Noatun. Originalan naziv dela: Njörðr and Skaði on the way to Nóatún (1882). Autor: Friedrich Wilhelm Heine

Tako Skadi i Njerd postadoše supružnici. Dogovoriše se da će prvo provesti devet dana u Skadijevom prebivalištu na planinskom vrhu pod večnim ledom (Thrimheim [Þrymheimr], doslovan prevod: ,,olujni dom”), a potom – devet dana u Njerdovoj palati pokraj mora (Noatun  [Nóatún], doslovan prevod: ,,dom brodova”).

Kada par provede devet dana u Thrimheimu, zaputi se u Noatun. Tada Njerd reče Skadi:

– Iako sam kratko boravio u tvom domu, vreme mi je prošlo izuzetno sporo. Više volim zvuk labudova u mojoj palati nego zavijanje vukova u Thrimheimu!

Nakon devet dana provedenih u Noatunu, Skadi je imala slične zamerke:

– Kreštanje galebova mi para uši. Od njih ne mogu da spavam!

Tako se Skadi vrati u Thrimheim, a Njerd ostade u Noatunu.

Priredila: Ulmawen

Izvori: Skáldskaparmál („Poezija Skalda”), Gylfaginning („Obmanjivanje Gilfija”).

nordijska mitologija Solvogn

Mani i Sol

U Midgardu živeše čovek po imenu Mundilfari koji je imao dvoje dece koja su bila tako lepa da je odlučio da ih nazove Mani [Máni – Mesec] i Sol [Sól – Sunce]. To je toliko razljutilo Bogove da su odlučili da ih postave na nebo.

Na slici: Vukovi Skel i Hati jure Sunce i Mesec. Autor: J. C. Dollman Na slici: Vukovi Skel i Hati jure Sunce i Mesec. Autor: J. C. Dollman

Mundilfarijeva ćerka Sol se vozi u kočijama koje vuku konji Arvak [Arvakr, ,,veoma jak”] i Alsvin [,,veoma brz”]. Za njom ide njen brat Mani, čije kočije vuče konj Alsvider. Mani je oteo dvoje dece iz Midgarda da mu pomognu da upravlja svojom kočijom. Deca se zovu Bil i Juki [Hjúki]. Dvoje vukova* stalno idu za kočijama Sola i Mani: Skel [Sköll; doslovan prevod: ,,izdaja” – prim. blogera] juri Sol, a Hati [Hróðvitnisson; doslovan prevod: ,,onaj koji mrzi, neprijatelj”] juri Manija. Svakog meseca Hati odgrize parče meseca, ali Mani uvek uspeva da pobegne i da se regeneriše. Kada dvoje vukova stignu Sunce i Mesec, nastupiće Ragnarek [Ragnarök, Sumrak Bogova].

Priredila: Ulmawen

—–

* Skel i Hati su sinovi Fenrija.