All posts by Ulmawen

nordijska mitologija Idun

Idun i njene jabuke

U Asgardu ima jedna bašta i u njoj drvo na kome rastu zlatne jabuke. Sve pod ovim Suncem mora jednom doći do svog kraja, pa tako i ljudi i Bogovi, vremenom, stare i slabe, i na koncu – umiru. Ali onaj koji kuša zlatne jabuke nikada ne stari. A jabuke rastu samo kad ih Boginja Idun neguje; niko drugi ne može da ih ubere.

Svako jutro Idun bere zlatne jabuke, i svaki dan Bogovi i Boginje dolaze u njenu baštu da ih kušaju. Tako Bogovi ostaju uvek mladi. Idun nikada ne napušta svoju baštu. Svaki dan ona je ili u bašti ili u svojoj kući od zlata nadomak nje, i svaki dan ona sluša Bragija, svog supruga, kako pripoveda priču bez kraja. Samo jednom je Idun napustila svoju baštu, i to zaslugom nikog drugog do prevrtljivca Lokija, o čemu se pripoveda na drugom mestu.

Priredila: Ulmawen

nordijska mitologija Norne Johannes Gehrts

Proročanstvo Norni

Kada je Vidar prispeo u Valhalu, dočekan je srdačno; jer, svi su znali da će njegova snaga biti od neizmerne koristi kada nastupi poslednja bitka. Nakon što je kušao medovine u izobilju, Vidara je Odin poveo do izvora Urd, gde su Norne, kao i uvek, bile zauzete pletenjem mreže sudbine. Sveotac je suđaje upitao kakva je sudbina namenjena Vidaru, a one su mu odgovorile u zagonetkama:

Rano započeta.
Nadalje ispletena.
Nestala u jednom danu.

Na ovo Urd dodade: ,,U sreći ponovo pobeda.”

Kako su ove reči bile potpuno nerazumljive, Norne objasniše da vreme ide svojim tokom. Sve se menja, ali čak i ako otac padne u poslednjoj bici, sin će ga osvetiti. Nakon toga, Vidar će kraljevati Novim svetom, pošto porazi sve svoje neprijatelje. Urd reče:

,,Odinov sin na atu silnom jaše,
Svog oca nameran da osveti.”

Norne Johannes Gehrts

Na ove reči , krošnja Igdrasila zašume; orao na najvišim granama zalepeta krilima, a Nidhog načas prestade da grize koren drveta sveta. Pridruživši se ocu i sinu, Grid, Vidarova majka od roda jutuna (džinova), radovaše se spoznaji da će njen sin nadživeti stare Bogove i vladati novim, boljim svetom.

Ali, Vidar ostade nem. On se nakloni Nornama, pa se zaputi u svoje prebivalište Landvidi, gde je dugo razmišljao o proročanstvu Norni, budućnosti i večnosti. Ako je do kakvog zaključka i došao, niko to nikada saznao nije; jer Vidar je bio po prirodi tih, a svoje je misli otkrivao retko.

Priredila: Ulmawen

nordijska mitologija Kako je Odin doneo medovinu u Asgard

Kako je Odin doneo medovinu u Asgard

Pored bogova koji žive u Asgardu i upravljaju Midgardom, svetom ljudi, postoje i bogovi koji se nazivaju Vani [Vanir]. Oni upravljaju morem i vazduhom. Najmoćniji od Vana je Njerd, koji šalje oluje ka moru i smiruje besne vetrove. Njegov sin Frej brine o žetvi i šalje kišu i lepo vreme na zemlju, a njegova ćerka Freja je toliko ispunjena ljubavlju da je ceo svet načinila lepim i nežnim, a ljudska srca je obdarila najlepšim užicima za koje su ikada čuli.

Desilo se na samom početku sveta da su Asi [Æsir] i Vani zaratili međusobno, a ta je bitka bila duga i ljuta. Kada je mir napokon sklopljen, Njerd, Frej i Freja su došli u Asgard i otada su oni svi jedna porodica.

Dok se održavao mirovni savet, između dve strane je stajao veliki krčag, a kada je sastanak završen, bogovima je bilo toliko drago što je rat završen da su odlučili da naprave nešto što će ih uvek podsećati na taj trenutak. Stoga su od krčaga izvajali čoveka i nazvali ga Kvaser. Kvaser je bio već odrastao momak kad mu je podaren život, i bio je veoma lep. Na celom svetu ne beše mudrijeg od njega – on je znao odgovor na svako pitanje. Kvaser je znao kako bogovi žive, kako je postao svet i sve svetove Igdrasila. Kvaser je, povrh toga, bio i dobar – kao što svi mudri ljudi i jesu. On je bio veliki putnik i svugde je bio dobrodošao jer, gde god da je išao, ljudi su postajali pametniji i bolji. Ljudi ponekad misle da su pesnici beskorisna sorta, ali bogovi se ne slažu sa tim, jer kada su stvorili prvog pesnika on je imao sve najbolje ljudske osobine koje su bogovima mogle pasti na pamet. Ali pesnici ne mogu da izbegnu nevolje ništa lakše nego obični ljudi, a ponekad im to čak i teže polazi za rukom.

nordijska mitologija Bragi sa harfom

Kako je nastala poezija

Kada je Odin doneo medovinu u Asgard, ona beše pohranjena u tri krčaga koje Asi behu pripremili. Međutim, kada je Odin ispljunuo medovinu, kapi se rasuše svuda po svetu. Samo odabrani su mogli da je kušaju, a zauzvrat bi postajali najbolji među pesnicima i muzičarima (skáld) koji su hodili vaskolikim svetom. I sam Odin je, kušavši medovinu, dobio dar za poeziju, ali on nije nameravao da je zadrži za sebe. Naprotiv, taj dar je namenio svom i Gunlodinom sinu Bragiju, koji je uistinu i postao bog poezije i muzike.

Priredila: Ulmawen

nordijska mitologija O podizanju bedema Asgarda

O podizanju bedema Asgarda

Između Bogova i divova vazda je besneo rat. Naime, divovi su želeli da unište svet i zatru ljudski rod, a Bogovi su hteli da zaštite ljude i načine svet boljim.

Mnogo je priča o drevnim Bogovima, a prva koja zaslužuje pomen je ona koja govori o izgradnji njihovog grada – Asgarda [prebivalište Bogova – prim. blogera]. Evo kako se to zbilo.

Jednom prilikom, Bogovi se popeše na visoki planinski vrh i odlučiše da na velikoj zaravni sagrade grad koji divovi nikada neće osvojiti. Naumiše da oko grada podignu visoke bedeme, najjače i najviše koje je svet ikada video.

Latiše se tako izgradnje bedema. Nisu daleko odmakli kad se pojavi jedno čudno stvorenje. Odin, glavni među Bogovima, obrati mu se: ,,Neznanče, kakva posla imaš na planini Bogova?”

,,Znam šta Bogovi smeraju”, reče stvorenje. ,,Oni žele da ovde izgrade grad. Ja ne mogu da gradim dvore, ali mogu da podignem visoke bedeme koji nikada neće pasti. Dopustite mi da izgradim zid oko vašeg grada.”

,,Koliko vremena treba da se ozgradi zid koji bi opasavao grad?”, upita Odin.

,,Godinu dana, o Odine”, reče stranac.

Sad, Odin je znao da ukoliko bi se podigao zid oko Asgarda, Bogovi ne bi morali da troše vreme na odbranu grada od divova, a on bi mogao da boravi među ljudima, učeći ih i pomažući im. Sa tim na umu, Odin je smatrao da nijedna cena koju bi stranac mogao imenovati nije previsoka.

Tog dana stranac dođe pred Bogove i zavetova se da će pre nego što istekne jedna godina izgraditi veliki zid koji će opasavati grad. Onda se Odin zakle da će mu Bogovi podariti šta god bude tražio kao naknadu za izgradnju bedema, ukoliko on bude završen u rečenom roku.

O podizanju bedema AsgardaPotom stranac ode i vrati se sutra. Bio je prvi dan leta kad je započeo rad. U radovima mu nije pomagao niko do jednog sjajnog ata. Bogovi su mislili da at ne može da radi ništa drugo do da vuče teške kamene blokove, ali prevarili su se. On je postavljao blokove jedan na drugi i cementirao ih. Danju i noću radio je at neumorno i uskoro se oko grada koji gradiše Bogovi uzdiže veliki bedem.

nordijska mitologija rat Asa i Vana

Rat Asira i Vanira

Asiri (ili Asi) su nordijska božanstva koja žive u Asgardu (,,prebivalište Bogova” – prim. blogera). Njihov predvodnik je Odin sveotac (poznat još i kao Bog obešenjaka), a njihova se moć ogleda, sa izuzetkom Odina, u njihovoj snazi i umeću ratovanja. Vaniri (ili Vani) su božanstva koja žive u Vanaheimu, i njihova se moć ogleda prevashodno u proricanju i mudrosti.

Po postanku sveta, prvi događaj koji se pominje u nordijskoj mitologiji je rat Asira i Vanira. Izvori u kojima se o ovome govori unekoliko su konfuzni kao, uostalom, i većina navoda iz nordijske mitologije pisanih po primanju hriščanstva. Ovde ćemo se pozabaviti izvorima iz Heimskringle, gde se navodi da su Asiri, stanovnici Asalanda (Asgard, prim. blogera) predvođeni Odinom, napali stanovnike Vanalanda – Vanire. Kako su Vaniri bili dobro pripremljeni za ovaj napad, gubici na obe strane su bili veliki. Naposletku se dve frakcije Bogova dogovoriše da sklope mir, te razmeniše taoce. Vaniri poslaše Asirima Njerda [Njörðr] i njegovu decu Freja i Freju, kao i najmudrijeg među njima – Kvasira. Asiri poslaše Vanirima Henija [Hœnir] i Mimija [Mimir].

Rat Asira i Vanira. Autor:  Carl Emil DoeplerPošto su prispeli u Vanaland, Heni je postavljen za zapovednika, a Mimi ga je uvek savetovao. Međutim, na zasedanjima na kojima Mimi nije bio prisutan, Heni je uvek odgovarao: ,,Neka drugi odluče.” Naposletku Vaniri počeše da sumnjaju da su ih Asiri prevarili, te obezglaviše Mimija i poslaše njegovu glavu nazad u Asgard. Odin je potom balzamovao i začarao Mimijevu glavu. Ona je tako mogla da priča, i Odin se često savetovao sa njom, jer Mimi za života beše veoma mudar.

Kako Snori dalje navodi, Odin je onda odredio Njerda, Freja i Freju da budu zaduženi za običaje žrtvovanja. I upravo se smatra da je Freja donela Seid [seiðr] među Asire. Seid se danas najčešće prevodi terminom ,,magija”.

Priredila: Ulmawen

nordijska mitologija Audumla

Stvaranje sveta

Na početku nije bilo ničega; ni peska, ni hladnih talasa. Nigde nije bilo ni Zemlje, ni neba iznad nje, samo zjapeći ponor Ginungagap, ali nigde trave. S južne strane praznine postojao je predeo koji se zove Muspelheim; on je svetao i vreo i u njega ne može stupiti niko ko tu nije rođen. Tim krajem vlada Surd, koji čuva granice svoje carevine; u ruci drži plameni mač, a proročica veli da će on doći na kraju sveta, pobediti sve Bogove i ognjem sažeći svet. Sa severne strane praznine nastao je u pradavnini Niflheim; nasred toga predela leži bunar Hvergelmi, a iz njega izbijaju sve reke.

Reke izbijaju i iz Muspelheima; one su ledene i zatrovane i zovu se Elivagar. Postepeno su se toliko udaljile od svojih izvora da se otrovna tečnost, koju valjaju u svome koritu, stegla kao zgura u vignju. A tu se našao i led koji je dolazio iz Nifelhajma; ni on nije mogao da napreduje dalje. Led koji je dopro do reka otrova počeo je da se topi i da se pretvara u inje, a s druge strane počele su da se lede otrovne vode- tako se sada na Ginungagap spuštao jedan sloj inja za drugim.

Onaj deo Ginungagapa koji je bio prema Severu ispunio se teškim i čvrstim materijama, injem i ledom, koji su izazvali sitnu kišu i vetrove; južna polovina Ginungagapa, naprotiv, postala je mlaka od plamičaka i iskri koji su doletali iz Muspelheima. Iz Nifelhajma je dolazilo sve što je oštro i hladno, a u blizini Muspelheima je bilo toplo i svetlo; u samom Ginungagapu bilo je mlako kao u nekoj zavetrini. A kada je vreli vazduh naišao na inje, tako da je ono počelo da se topi i kaplje, nastalo je biće koje je imalo lik čoveka. Njegovo ime je Imir, on je praotac svih Divova inja. Evo šta oni sami pevaju o Imiru: »Od Imirova su roda svi Divovi. Iz Elivagara je kapao ljuti otrov, gomilao se dok nije nastao prvi Div: to je poreklo našega roda i zato su Divovi tako grubi!«

Taj Div ne pripada Bogovima, jer je bio zao kao i svi njegovi potomci. A dok je spavao, počeo je da se znoji; tada su mu levo, ispod struka, izrasli čovek i žena, a njegove noge su međusobno izrodile sina: tako je Imir došao do potomstva. Inje se i dalje topilo, pa je iz njega nastala krava Audumla. Iz njenih vimena potekle su četiri reke mleka: to je bila Imirova hrana, a krava se prehranjivala lizanjem slanih stena prekrivenih injem. I dok je tako lizala, pojavila se prvog dana ljudska kosa, drugoga dana glava, a trećeg čitav čovek. Zvao se Buri; on je bio otac Bura, koji je uzeo za ženu Bestlu, devojku iz roda Divova.

audumlaBur i Bestla imali su tri sina, koji su se zvali: Odin*, Vili i Ve. Odin i njegova braća zavladali su svetom i Zemljom, a Odin je najviši, najstariji i najmoćniji među njima; on živi večito i vlada Bogovima, velikim i malim- on je stvorio nebo, Zemlju i vazduh, a stvorio je i čoveka i dao mu telo i dušu; to je njegovo najveće delo.

Burovi sinovi su ubili Imira; iz njegovog tela je isteklo toliko krvi da se u njoj udavio ceo rod Divova inja. Spasao se, sa porodicom, samo jedan, koga Divovi zovu Bergelmi. On se, naime, dokopao čamca, pa se tako izbavio, a od njega je poteklo mlađe pokolenje Divova inja. O tome govori i pesma: »Rodio se Bergelmi nebrojene zime pre stvaranja sveta; znam samo toliko da se iskusni Div spasao čamcem.«

Tada su Burovi sinovi preduzeli ogroman posao: odvukli su Imira do sredine Ginungagapa, pa su stvorili Zemlju od njegovog tela, od krvi more i sve tekućice, od kostiju planine, a kamenje od zuba i polomljenih delova kostiju. Veći deo krvi, koja je istekla iz njegovih rana, upotrebili su za more u kome su ukotvili Zemlju. Zatim su uzeli lobanju i od nje sagradili nebo, koje su postavili iznad Zemlje na četiri šiljata vrha, a kod svakog podupirača su ostavili po Patuljka; oni se zovu: Austri, Vestri, Nordri i Sudri, odnosno Istočni, Zapadni, Severni i Južni. Onda su uzeli varnice iz Muspelheima i postavili ih nasred Ginungagapa na gornjem i donjem delu neba da bi tako osvetlili Zemlju. Odredili su svim svetlostima njihovo stalno mesto i dali ime svemu što je potrebno za brojanje dana i godina: imenovali su noć i puni i mladi Mesec, jutro i podne, popodne i veče. Evo šta o tome peva pesma: »Sunce ne poznavaše svoj dom, Zvezde ne poznavahu svoje mesto, Mesec ne poznavaše svoju snagu, pre nego što Bogovi uspostaviše red.«