Tag Archives: carl

nordijska mitologija Frolich Thrall

Kako je stvoren čovek i kako su nastali prvi staleži

Kao što se vidi iz priče o stvaranju sveta, kada su se jednom Burovi sinovi, Odin, Vili i Ve šetali morskom obalom, naišli su na dva drveta i stvorili su od njih prve ljude. Bili su isprva bez daha, bez volje, bez toplote, bez pokreta i lepog izgleda. Prvi bog dao je dušu, drugi život, treći sluh i vid; prvi bog dao je dah, drugi volju, treći toplotu i lep izgled. Čovek se zvao Aska, a žena Embla. Od njih potiču svi ljudi, a ljudima je određeno da žive među bedemima Midgarda; u početku su svi bili jednaki, ali je mnogo docnije jedan bog utemeljio staleže. Evo kako je to bilo:

Stare povesti pričaju da je jednom bog Hejmdal, koji obično čuva most Bifrest, krenuo duž morske obale i naišao na ljudsko stanište. Predstavio se kao Rig. Mada je bio smeo i hrabar, kao i neumoran pešak, Hejmdal je već bio umoran od dugog hodanja preko zelenih puteva, te se obradovao kada je video krovinjaru. Kad je otvorio vrata, ušao je i video veselu vatricu, a kraj ognjišta stari bračni par: muž se zvao Aj, a žena Eda. Bili su tako stari da im je ime zbilja priličilo, jer Aj znači praded, a Eda prababa. Na sebi su imali starinsko ruho.

Rig je umeo da govori sa ljudima i da im pruži korisne savete, ali je ipak ubrzo ustao od stola i potražio postelju; on je legao na sredinu ležaja, a muž i žena su prilegli levo i desno od njega. Tako je kod tih ljudi proveo tri dana i tri noći. Zatim je produžio put.

Prošlo je devet meseci i Eda je rodila dečaka. Koža mu je bila žuta, a kosa crna; okupali su ga i nazvali Trel [thrall – rob, prim. blogera], jer je imao izgled roba: hrapava mu je bila koža na rukama, grubi zglobovi, kvrgave ruke i ružno lice, leđa povijena, stopala ogromna. Dete je dobro raslo i uvek je bilo zdravo. Zarana je pokazalo veliku snagu, umelo je da plete liku i da vezuje snoplje; od zore do mraka nosilo je kući drva za ognjište.

Frolich_ThrallNa slici: Thrall (kmet); autor: Lorenz Frølich.

Jednog dana se domogla imanja devojka-lutalica; bila je suncem opaljena, a tabani su joj bili puni ožiljaka. Imala je spljošten nos i zvala se Tir (služavka), što je i odgovaralo njenom izgledu. Došla je do sredine dnevne sobe, pored nje je seo sin kuće, dopala su me, a i on se njoj svideo. Dani su prolazili i oni su izrodili dvanaestoricu sinova i devet kćeri. Od nih je potekao stalež kmetova i slugu.