Tag Archives: Tor

Nordijska mitologija Ásatrúarfélagið

Na Islandu počinje izgradnja hrama paganskim božanstvima

Na Islandu će u februaru započeti izgradnja hrama u kome će se štovati Odin, Tor i Friga. Ovo će biti prva svetinja posvećena paganskim božanstvima od Vikinškog doba!

Ásatrúarfélagið

Naime, Asatru (Asatro, neo-paganizam) je sve popularniji na Islandu, što pokazuje i činjenica da članovi grupe Ásatrúarfélagið danas broje 330,000 ljudi (u poređenju sa 2,400 koliko ih je bilo tokom poslednje decenije)! Islandski neo-pagani i dalje obeležavaju drevne običaje, kao što je blót, kojom prilikom se svira i peva, jede i pije, ali se žrtvovanje životinja više ne upražnjava.

Hram će biti lociran na brdu koje gleda na Rejkjavik. Biće cirkularan, sa kupolom koja će propuštati sunčeve zrake. U hramu će se održavati venčanja i sahrane, a pružaće se i usluge davanja religijskog imena, slično kao kod ostalih religija.

Priredila: Ulmawen

 

nordijska mitologija Alvíssmál 2

Kako je Tor prevario patuljka Alvisa

Alvis [Alvíss] je bio od roda patuljaka, i jedan od najboljih kovača. Osim što je bio vešt majstor, on je bio nadaleko poznat i po svojoj mudrosti. Torova ćerka Trud [Þrúðr] mu je bila obećana za suprugu, ali kako Tor nije želeo da uda kćer za patuljka, naložio je Alvisu da dokaže svoju mudrost. Patuljak je morao da odgovori na sva Torova pitanja da bi zadobio ruku njegove kćeri.

Alvíssmál

Na slici: Tor postavlja pitalice Alvisu dok štiti svoju kćer. Autor: W. G. Collingwood

Tor je postavio Alvisu mnogo pitanja, a patuljak je znao odgovor na svako. Munjobija u to nikada nije ni sumnjao – njegov plan nije imao ama baš nikakve nikakve veze sa pitalicama. Naime, Tor je zapitkivao patuljka sve dok nije svanuo dan, a kad je Sunce granulo, Alvis se skamenio. Tako je, naposletku, Trud ostala sama.

Priredila: Ulmawen

—–

Napomena: priča o Toru i Alvisu opevana je u Alvismolu (Alvíssmál) i unikatan je primer gde Tor rešava problem mudrošću umesto silom. Takođe, Trud se nigde eksplicitno ne pominje kao Torova ćerka, već se to, radije, pretpostavlja. Dodatnu konfuziju izaziva i činjenica da isto ime nosi i jedna Valkira koja služi medovinu palim ratnicima u Valhali. Verovanje da Sunce okamenjuje patuljke (i trolove, u predanjima koja su opstala i do danas) je čest motiv u skandinavskom folkloru.

 

nordijska mitologija Tor i Himer pecaju

Tor ide na pecanje

Između Niflheima i Muspelheima nalazi se Midgard, prebivalište ljudi. Midgard je sa svih strana okružen okeanom. Davnih dana, dok svet još beše mlad, kada je Midgard-zmija (Jormungand) toliko porasla da su se čak i bogovi prestrašili, Odin ju je zavitlao u okean, i ona tu leži i dalje, na samom dnu vaskolikog okeana. Toliko je veliki Jormungand da kada je sklupčan okružuje ceo Midgard! Pokatkad on zagrize svoj rep, pa tako leži nedeljama, a oni koji gledaju sa obale ni ne slute da takvo čudovište prebiva na dnu okeana. Kada bi se razbesneo, Jormungand bi bio toliko strašan, da niko ne bi mogao ni da ga pogleda. On bi onda toliko uzburkao okean, da bi se crno pisalo zalutalim brodovima!

Zadesilo se tako jednom da su se bogovi gostili sa Egijem [Ægir], bogom mora, kad im ponestade medovine, a Egi nije imao kotao da napravi još napitka.

–          Tore, reče Egi, pošto je malo promislio, da li bi mi nabavio kotao?

A poznato je da je Tor uvek spreman za pustolovine i izazove.

–          Naravno, odgovori on smesta, samo mi reci gde da nabavim jedan.

To, međutim, nije bio lak zadatak. Kotlovi dovoljno veliki da spravljaju medovinu za Asgard ne rastu na drveću. Sad, svi su želeli još medovine, ali niko nije znao da kaže Toru gde da nađe kotao, dok se, naposletku, Tir ne doseti:

–          Istočno od reke Elivagar živi moj otac, Himer, koji ima čudenso izdržljiv kotao koji je, pritom, dubok celu jednu milju.

To je bio dovoljno veliki kotao čak i za bogove!

–          Misliš li da možemo da dođemo do njega?, upita Tor, koji nikada nije ni pomišljao na neuspehe u svojim poduhvatima.

–          Ako ne možemo da ga dobijemo na snagu, svakako možemo na lukavstvo, reče Tir.

Rekavši to, oni krenuše, a Tor se bio prerušio u mladića. Torovi jarci brzo ih donesoše do Egila, sa kojima ih Tor ostavi, a on i Tir nastaviše peške. Bio je to naporan put, no oni ipak stigoše do Himerovih dvora bez poteškoća. Tamo Tir pronađe svoju babu, stravično ružnog diva, i svoju majku, neobično lepu ženu svetle kose i lica tako produhovljenog da se činilo kao da sunce isijava iz nje. Tirova baba i majka posavetovaše ih da se sakriju ispod velikih kotlova, jer je Himer imao lošu narav i katkad je bio okrutan prema strancima.

Kasno naveče, vrati se Himer kući sa pecanja. Hladan vetar prostruja kroz kuću kada je ušao, toliko strašan je on bio. Oči su mu bile prodorne kao zvezde na zimskom nebu, a brada bela kao mraz.

–          Dobro došao kući, reče Tirova lepa majka. Naš sin, koga smo čuvali toliko dugo, došao je kući, a sa sobom je doveo neprijatelja džinova i čuvara Asgarda. Pogledaj kako se kriju ispod onog stuba tamo!

Ona pokaza prstom na mesto gde se Tor i Tir behu sakrili. Himer tako prostreli pogledom stub, da se ovaj istog časa rasprsnu na hiljadu komadića; balvan koji ga je držao isto popusti, i osam kotlova bučno pade na kameni pod. Samo jedan je ostao ceo, a iz njega izađoše Tor i Tir. Sad, Himeru ne beše drago da vidi Tora pod sopstvenim krovom, ali nije mogao da ga izbaci, te naredi da se tri vola spreme za večeru. Tor je prevalio veliki put, i beše veoma gladan, te pojede dva vola da utoli glad.

–          Ako nastaviš tako da jedeš, sutra ćemo morati da preživimo na ribi.

Sutradan ujutro, pre nego što Sunce beše izašlo, Tor ču Himera kako se sprema da ide na pecanje. On se brzo obuče, te ode do džina.

–          Dobro jutro, Himere, reče Tor. I ja sam raspoložen za pecanje. Dopusti mi da idem sa tobom!

–          Opa!, odgovori džin sa prezirom, nimalo srećan idejom da sedi u čamcu sa svojim najvećim neprijateljem. Takav dosetljiv mladić kakav si ti mi nije ni od kakve koristi, a ako budem išao toliko daleko koliko običajavam, i ostanem onoliko dugo koliko volim, ti ćeš se toliko smrznuti da to nećeš preživeti.

Tor se toliko razljuti ovim divovim rečima, da je smesta hteo da ga mlatne svojim čekićem Mjelnijem, ali se ipak uzdrža.

–          Veslaću onoliko daleko od obale koliko se ti usuđuješ da ideš, reče Tor, a zasigurno ću biti prvi koji će nešto upecati! Koji je tvoj mamac?

–          Nađi sam mamac za sebe!, odbrusi Himer.

nordijska mitologija Kako su se nadgovarali Odin i Tor 2

Kako su se nadgovarali Odin i Tor

Tor se vraćao sa pohoda na istok, protiv divova, pa je naišao na jedan sund; na drugoj obali moreuza bio je skeledžija sa čamcem. Ali to nije bio običan čamdžija, nego preobučeni Odin, oran šale. Tor je viknuo:

–          Kakav to čova čuči u čamcu s onu stranu sunda?

Skeledžija je odgovorio:

–          Kakav to selja silovito zeva preko zaliva?

Tor:

–          Prevezi me preko zaliva, nahraniću te sutra; na leđima mi leži hrpa hrane, bolje od nje nećeš naći. Pre nego što jutros pođoh na put založih se haringom i ovsenom prekrupom, zato još ne osećam glad.

Skeledžija:

–          Hvališ se doručkom kao divovskim podvigom; slabo znaš šta ti još predstoji: zlo ti je i naopako u domu, umrla ti je mati, ako se ne varam.

Tor:

–          Javljaš mi jad pakosno, mada niko ne voli čuti da mu je preminula mila mati!

Skeledžija:

–          Ne izgledaš mi kao neko ko ima tri dobra imanja: bos si, u prosjačkom ruhu, nemaš čak ni pantalona.

Kako su se nadgovarali Odin i Tor 1

Tor:

–          Priteraj čamac, pokazaću ti pristajalište; ko je vlasnik čamca u kome stojiš na drugoj obali?

Skeledžija:

–          Ratnički vuk Hildolf ovlastio me je da čuvam čamac. Oprezan je to junak; zabranio mi je da prevozim razbojnike i konjokradice, nego smem samo poštene ljude i one koje dobro poznajem. Reci mi ko si ako hoćeš da pređeš preko sunda.

Tor:

–          Mada sam još uvek na nemirnoj obali divova, reći ću ti bez straha ime i rod iz koga sam potekao: ja sam Odinov sin i otac Magnija. Munjobija je pred tobom, možeš da govoriš sa Torom. Sada valjda smem znati kako se ti zoveš?

nordijska mitologija Tor Freja Trim

Kako je Tor bio nevesta diva Trima i kako je povratio čekić

Razjario se munjobija Tor kada se probudio, a kraj njega nije bilo moćnog čekića Mjelnija. Protresao je glavom, odmahnuo kosom i nestrpljivo pipao rukom oko sebe. Prve reči koje je prozborio bile su:

»Čuj, Loki, šta ti imam reći, a što još ne sanja niko od ljudi sa Zemlje, ni od Bogova na nebu: Toru je otet čekić!«

Otišli su do veličanstvenog dvorca Boginje Freje, Njerdove kćeri i Frejeve sestre. Prve reči koje je Tor prozborio bile se ove:

»Pozajmi mi, Frejo, košulju od sokolovih pera da bih mogao da povratim čekić koji mi je ukraden!«

Freja odgovori: »Rado ću ti dati košulju; pozajmila bih ti je pa makar bila i od zlata ili od svetlog srebra!«

Košulju je obukao Loki, pa je odleteo tako brzo da su zahujala pera; ostavio je za sobom dvore Asa i uskoro stigao u domovinu divova. Na brežuljku je sedeo Trim, gospodar divova; pravio je psima trake od zlata i gladio grivu konjima. Kada je ugledao Lokija, rekao mu je: »Šta ima novo kod Asa, šta ima novo kod Elba? Zašto putuješ sam u zemlju divova?«

Loki odgovori: »Zlo je snašlo Ase, zlo je snašlo Elbe; nisi li ti sakrio Torov čekić?«

Trim uzvrati: »Sakrio sam Torov čekić osam milja pod zemlju; niko ga neće dobiti pre nego što mi dovedete Freju za ženu!«

Odleteo je Loki tako brzo da su zahujala pera; ostavio je za sobom domovinu divova i pohitao dvorima Asa. Tor mu je izašao u susret do dvorišta i prve reči koje je prozborio bile su ove: »Donosiš li vesti da se isplatio trud? Ostani u vazduhu dok mi predaješ dug izveštaj! Ko sedi lako zaboravi šta je trebalo da kaže, a lako laže onaj ko leži.«

Loki reče: »Donosim vesti da se isplatio trud: čekić je kod Trima, vladara divova; niko ga neće dobiti ako mu ne odvedemo Freju za ženu.«

Otišli su do veličanstvenog Frejinog dvorca. Prve reči koje je Loki prozborio bile su ove: »Ukrasi se, Frejo, nevestinim velom, nas dvoje moramo putovati u zemlju divova!«

nordijska mitologija Torov čekić

Kako je iskovan Torov čekić

Jednom je Torova lepa žena Sif zaspala u palati Bilskirni u Trudvangu (svetu groma), a kosa joj je padala oko ramena kao zlatna zavesa. Bilo je lepo gledati ovu suncem okupanu devu koja je usnula sedeći, ili je bar tako pomislio Loki kad ju je spazio. Učinila mu se kao zlatna statua boginje u kakvom hramu, pre nego kao živa boginja u svojoj palati. Loki nikada nije video nešto lepo, a da nije poželeo da ga pokvari, te kada je video da je Sif zaspala, pomislio je kako je pravo vreme da prisvoji njene zlatne lokne i uskrati joj ono na šta je njen muž Tor bio najviše ponosan. Najtiše što je mogao, više kao lopov nego kao bog, Loki se ušunja u palatu i odseče boginjinu zlatnu kosu. Kada se Sif probudila i videla šta ju je snašlo, ona se sakri, kako Tor ne bi pomislio da je njena lepota išta manja nego što je u njegovim očima uvek bila. (Cela priča dostupna ovde.)

I upravo tada stiže munjobija Tor, ali ne beše njegove žene da ga dočeka i samo jednim nežnim pogledom odagna sve muke sa kojima se redovno susretao. Ona nikada ranije ne bi propustila da ga dočeka, a jako Torovo srce – koje nikada ustuknulo ni pred jednim džinom nije! – zakuca brže nego ikada u strahu da ju je kakva nesreća zadesila. On stade pretraživati sobu po sobu (Bilskirner ima 540 soba – prim. blogera), a naposletku je nađe sakrivenu iza stuba, lica zarivenog u šake i oblivenu suzama. U nekoliko ispresecanih reči ona ispriča Toru šta se dogodilo, a dok je govorila Tor je postajao sve bešnji. Do kraja priče bio je toliko besan da je bilo strašno i pogledati ga: munje su mu sevale iz očiju, palata je odjekivala njegovim besnim koracima, a izgledalo je kao da će njegov bes izbiti kao kakva strašna oluja spremna da uništi sve na svom putu.

–   „Znam ko je ovo učinio!“, dreknu Tor, kada je Sif završila svoju priču. „To je onaj nitkov Loki, a ja ću polomiti svaku koščicu u njegovom kukavnom lopovskom telu!“

I ne rekavši više ni reči svojoj uplakanoj ženi, okrete se i odjuri kao kakav olujni oblak u Asgard i, naišavši na Lokija, dograbi ga za vrat i bio bi ga ubio na licu mesta da Loki nije priznao svoje zlodelo i obećao da će povratiti zlatnu kosu za Sif.

–   „Otići ću do tamnih vilenjaka (ili patuljaka – prim. blogera). Oni će napraviti lepšu zlatnu kosu od one koju je Sif imala!“, izusti Loki iz čeličnog stiska besnog munjobije, a Tor, koji je više brinuo za lepotu svoje žene nego za Lokijevu kaznu, pusti lopova, nateravši ga da obeća da će ispuniti svoj zavet bez odlaganja.

nordijska mitologija Kako je Loki prevario Boginju Sif

Kako je Loki prevario boginju Sif

Svi koji prebivaju u Asgardu, Asi i Vani, bili su besni na Lokija. A kako i ne bi bili, kada je prevrtljivac dopustio divu Tjaziju da otme Boginju Idun. Ali, mora se ovde reći, dreka koju su tom prilikom nadigli Bogovi samo je podstakla Lokija na na nove nepodopštine.

Jednom je tako Loki video novu šansu za podvalu od koje mu je srce zaigralo. Boginja Sif, Torova žena, dremala je ispred kuće. Njena predivna zlatna kosa bila je raspuštena. Loki je znao koliko Tor voli tu svetlucavu kosu i koliko je Sif ceni zbog ljubavi svog muža. Tu je video priliku da napakosti Toru, svom najljućem neprijatelju. Smešeći se samozadovoljno, Loki dohvati makaze pa odseče tri zlatne pletenice, ostavljajući Sif bez vlasi kose na glavi. Ona se ne probudi, a Tor je bio daleko od Asgarda.

Kad se Tor vratio, na vratima ne beše njegove žene da ga dočeka. On je pozva, ali ne dobi nikakav odgovor. Uputi se potom Tor u obilazak svih palata Bogova i Boginja, ali nigde ne nađe Sif. Na putu nazad, ču da ga neko doziva šapatom. Tor zastade, a prilika koja beše sakrivena iza kamena se ukaza ispred njega. Veo je pokrivao njeno lice i on jedva prepoznade Sif. Ona zarida, te naposletku procedi: ,,O Tore, ne gledaj me. Stid me je da me i pogledaš. Napustiću Asgard i društvo Bogova i Boginja i nastaniti se u Svartheimu [prebivalište patuljaka – prim. blogera]. Ne bih mogla da podnesem da me iko u Asgardu pogleda ovakvu!”

,,O Sif, šta se desilo pa tako zboriš?”, upita Tor.

,,Ostadoh bez kose; bez moje divne zlatne kose koju ti toliko voliš, Tore. Sada me više nećeš voleti, te ja moram da odem. U Svartheimu ću boraviti u društvu patuljaka, jer sada sam i ja ružna kao oni.”