Tag Archives: Skjeldlinzi

nordijska mitologija Grottasöngr 1

Kako je zlato dobilo ime „Frodijevo brašno“ i kako je more postalo slano

Skjeld (Skjöldr) je bio Odinov sin i od njega su potekli Skjeldlinzi (Skjöldungar);  stanovao je i vladao u zemlji koja se danas zove Danska, ali je onda nazivana Jotland. Skjold je imao sina koji se zvao Fridlejf [Friðleif] i koji je vladao zemljom posle njega. Sin toga Fridlejfa bio je Frodi [Frōðr], koji je zavladao kraljevinom posle očeve smrti. Tada je na svetu carovao mir, a kako je Frodi bio najmoćniji kralj Severa, ovaj mir je u svim oblastima u kojima je govoren danski jezik nazivan „Frodijev mir“. Tada niko nije nanosio uvreda nikome, čak ni kada bi naišao na vezanog ili slobodnog ubicu oca ili brata; tada nije bilo ni lopova ni razbojnika, tako da je zlatan prsten mogao dugo ležati na tlu pre nego što bi ga neko podigao.

Kralj Frodi je jednom otišao u Švedsku, u goste kralju Fjelniju [Fjölnir]. Bio je to čuven vladar, sin Freja i Gerd, a toliko je voleo da banči da se jednom, kada je uzvratio posetu Frodiju, udavio u čabru medovine. Kralj Frodi je za vreme svoje posete kod kralja Fjelnija kupio dve sluškinje – Fenju i Menju, a obe su bile velike i snažne.

U to vreme pronađena su u Danskoj dva mlinska kamena tako velika da niko nije bio dovoljno jak da ih pokrene. A kamenovi su imali tu osobinu da mlin, u kome se oni okreću, melje sve što odredi njegov vlasnik. Mlin se zvao Groti [Grótti], a Hengikjept je bilo ime čoveka koji ga je bio poklonio kralju Frodiju. Kralj Frodi je naložio da device odvedu u mlin, a njima je naredio da melju za njega zlato, mir i sreću; dozvolio im je da se odmaraju i da spavaju samo onoliko koliko kukavica ćuti ili koliko traje pevanje osrednje pesme.

Grottasöngr 1To se njima dvema nije dopalo i one su, posle nekog vremena, zapevale pesmu koja se zove Grotaseng [Grottasöngr – „Pesma o Grotiju“]. Evo reči te pesme:

– Kralju su došle, poznavale su budućnost, dve žene: Fenja i Menja; Frodi, Fridlejfov sin postupao je sa moćnim devicama kao sa sluškinjama. Device su odvedene u mlin da okreću kamenove; njima dvema nije dopušteno ni da miruju ni da se odmore, sem kad zapevaju vedru pesmu. Pokrenule su škripavi mlin: „Podesimo grede na kojima počiva mlinski točak, pokrenimo kamenove, naređeno je devicama da melju bez prestanka.“ Okretale su krepko kamenove koji se kotrljaju, pesmom su uspavale Frodijeve ljude; tada je, meljući, progovorila Menja: „Meljemo zlato; mlin sreće obogatiće Frodija sjajnim blagom; neka bi sedeo u raskoši, počivao na mekim prostirkama, budio se radostan! Onda smo dobro mlele. Ovde niko ne sme uvrediti drugoga, naneti mu zlo, smišljati zločin; ne sme upotrebiti mač čak ni kada bi našao vezanog bratovljevog ubicu.