Category Archives: Volsunga saga

nordijska mitologija Sigurd Fåvnesbane

Kako su bogovi prokleli blago Niflunga

Priča se da su tri Asa, Odin, Loki i Heni, jednom pošli da obiđu svet. Došli su tako do neke reke, a zatim do jednog vodopada. U njemu je bila vidra koja je u vodopadu ulovila lososa. Loki je onda podigao kamenicu i bacio je na vidru; pogodio ju je u glavu i životinja je odmah uginula. Loki se ponosio ulovom, jer je jednim hicem dobio i vidru i lososa. Uzeli su i vidru i lososa i poneli ih sa sobom.

Uskoro su naišli na jedno imanje; ušli su u kuću. Tu je živeo Hrejdmar [Hreiðmarr, u originalnoj verziji kraj patuljaka], ugledan seljak koji je poznavao čarolije. Asi su ga zamolili da ih primi na večeru i da im dozvoli da prenoće kod njega; dodali su da su sami doneli potrebnu hranu i pokazali mu lovinu. Kada je Hrejdmar to video, pozvao je sinove Regina i Fafnija [Fáfnir] i rekao im da je ubijen njihov brat Ot [Ótr] i da su krivci pred njima. Sada su otac i sinovi navalili na Ase, uhvatili ih i svezali, jer vidra je, kako su rekli, u stvari bila Hrejdmarov sin.

Asi su ponudili da iskupe život i plate koliko god Hrejdmar zatraži; onda su se pogodili i dali jedni drugima reč. Zatim su odrali vidru; Hrejdmar je uzeo kožu i rekao Asima da treba da je napune žeženim zlatom iznutra i da je pokriju žeženim zlatom spolja: time bi iskupili život i datu reč. Odin je tada naredio Lokiju da se uputi u carstvo crnih Elba (Vilenjaka – prim. blogera).

Došao je patuljak koji se zvao Andvari i koji je bio tako vičan čarolijama da je u to vreme živeo u vodi u liku ribe. Loki ga je uhvatio rukama i zatražio od njega kao otkup da mu izruči sve zlato koje ima u svom kamenom skrovištu. Patuljak je izručio svo zlato, ali je u ruci prikrio mali zlatan prsten [Andvaranaut, „Andvarijev poklon“ – prim. blogera]. To je primetio Loki, pa je zatražio da mu preda i njega. Patuljak je zamolio da mu bar ne oduzima ovaj prsten, jer mu on omogućava da umnožava svoj posed.  Međutim, Loki mu je odgovorio da ne sme zadržati ni prebijene pare; oduzeo mu je prsten i okrenuo se da pođe.

Tada je patuljak viknuo da će prsten doneti smrt svakome kome bude pripadao. Loki je uzvratio da nema ništa protiv toga, ali je dodao da prokletstvo treba da deluje tek pošto on sam bude predao prsten onome kome je i namenjen i tek pošto ga ovaj bude prihvatio. Posle toga je otišao i vratio se Hrejdmarovom imanju i pokazao zlato Odinu. Kada je Odin spazio prsten, toliko mu se dopao da ga je odvojio od ostalog zlata.

Hrejdmar je onda počeo da puni odranu vidrinu kožu i natrpao je u nju zlata što je mogao više; kada je koža bila vrškom puna, položio ju je na tlo, ali uspravno. Sada je prišao Odin; trebalo je da on pokrije kožu sa spoljne strane. Pozvao je zatim Hrejdmara i rekao mu da dođe i proveri da li se još vidi odrana koža. Seljak je otvorio četvore oči; spazio je najzad jednu vlas vidrinih brkova, pa je zahtevao da bude prekrivena i ona: inače pogodba ne važi.

Odin je tada izvukao prsten iza pojasa i njime pokrio poslednju vlas vidrinih brkova; time je, reče, svoju reč iskupio do kraja. Kada je Odin uzeo svoje koplje, a Loki svoju obuću, i kad više nisu imali čega da se boje, progovorio je Loki i rekao da odsad treba da važi Andvarijevo prokletstvo: naime, da prsten treba da donese smrt svakom svom vlasniku! A to prokletstvo je otada dokazalo svoju snagu. Evo zašto se zlato naziva obeštećenjem za vidru ili iznuđeni dar Asa ili metal koji donosi borbu.