Category Archives: Skandinavski folklor

Nordijska mitologija Ásatrúarfélagið

Na Islandu počinje izgradnja hrama paganskim božanstvima

Na Islandu će u februaru započeti izgradnja hrama u kome će se štovati Odin, Tor i Friga. Ovo će biti prva svetinja posvećena paganskim božanstvima od Vikinškog doba!

Ásatrúarfélagið

Naime, Asatru (Asatro, neo-paganizam) je sve popularniji na Islandu, što pokazuje i činjenica da članovi grupe Ásatrúarfélagið danas broje 330,000 ljudi (u poređenju sa 2,400 koliko ih je bilo tokom poslednje decenije)! Islandski neo-pagani i dalje obeležavaju drevne običaje, kao što je blót, kojom prilikom se svira i peva, jede i pije, ali se žrtvovanje životinja više ne upražnjava.

Hram će biti lociran na brdu koje gleda na Rejkjavik. Biće cirkularan, sa kupolom koja će propuštati sunčeve zrake. U hramu će se održavati venčanja i sahrane, a pružaće se i usluge davanja religijskog imena, slično kao kod ostalih religija.

Priredila: Ulmawen

 

nordijska mitologija Julebukk

Nise

Originalan folklor

Nise [nisse], toftvaete [toftvætte], tomtenise [tomtenisse] ili samo tomte, je natprirodno biće koje po svojim karakteristikama najviše podseća na goblina, braunija ili kobolda. U slovenskom predanju, najsličniji je kućnom duhu. Verovanje u nisea je i danas živo među norveškim seljacima, a, iako se ne pominje ni u Edama ni u sagama, najverovatnije je nasledio karakteristike nekolicine bića iz paganskog predanja Vikinškog doba, posebno patuljaka i vilenjaka. Naziv tomte koji je danas najčešće u upotrebi u Švedskoj dobijen je od reči toft, što znači gazdinstvo, stoga što je nise vezan za domaćinstvo u kome boravi.

Nise je majušan, ne veći od deteta, i oblači se u sivu odeću. Nosi crvenu kapu. Najčešće živi u štalama i konjušnicama, gde pomaže oko brige o konjima i kravama, koje voli podjednako kao ljude. On je nestašan po prirodi; neretko u pričama nalazimo primere gde bi on pustio sve krave na slobodu i ometao žene pri muženju. To ga toliko zabavlja da bi se smejao do besvesti, a njegov smeh je nalik rzanju konja.

Ukoliko mu je domaćin kuće drag, nise će učiniti sve da mu pomogne. Na primer, on će često krasti od suseda slamu za goveda svog domaćina, no to dovodi do konflikta sa niseom iz kuće oštećenog. Oni bi oko ovoga ulazili u ozbiljnu svađu, i često bi slama letela na sve strane u okršaju dva besna nisea.

Nisse

Slika preuzeta sa sajta mylittlenorway

Kako je nise veran onima koje voli, ali pakostan i osvetoljubiv prema onima koji sa njim zbijaju šegu, ljudi se trude da ga privole na svoju stranu. Zato se četvrtkom i za božić za nisea ostavlja hrana i piće, koje on sa zadovoljstvom prihvata, ali samo ako mu je gozba po ukusu! Naime, on ima prefinjen ukus i veoma je izbirljiv!

Nise voli mesečinu. U zimskim danima, ume da se zabavlja sankanjem, skijanjem ili preskakanjem ograda. Iako je živahan po prirodi, on ne voli uvek halabuku, a posebno ne tokom božića i četvrtkom.

Nise ne podnosi šale na svoj račun. Iako se po njegovoj pojavi to ne bi reklo, on je zapravo veoma snažan, a oni sa kojima bi dolazio u konflikt najčešće bi izvlačili deblji kraj. Zabeležen je primer kad je izvestan seljak jedne zimske večeri sreo nisea, te mu autoritativno naredio da mu se skloni sa puta. Pre nego što je shvatio šta se dešava, seljak je završio u letu preko ograde, a prizemljio se u jarugi punoj snega. Drugi primer govori o devojci koja je na božić niseu donela hranu, ali ju je servirala uz poruge. Nise joj se osvetio tako što ju je naterao da sa njim pleše toliko dugo da je devojka narednog jutra pronađena mrtva u konjušnici (B. Thorpe – Northern Mythology).

Hristijanizacija nisea

Nise je evoluirao u norveškog julenisea, danskog julemanda i švedskog jultomtea (Yule – božić), i danas se prikazuje kao božićni gnom ili majušna analogija Božić bate ili Deda mraza. U toj reinkarnaciji najčešće se zamišlja sa bradom i neizbežnom crvenom kapom, a zamenio je pređašnje skandinavsko verovanje u božićnog jarca (Julebukk (nor.), Julebuk (dan.), Julbock (šved.)).

JulebukkNa slici: Julebukk i Julenisse. Preuzeto sa sajta juletradisjoner.no

I ova reinkarnacija, prirodno, čuva elemente prethrišćanskog folklora, te je moguće prepoznati neke starije slojeve verovanja od nove, komercijalizovane verzije. Tako, na primer, julenise ne ulazi kroz odžak, već direktno kroz vrata, kao i njegov prethodnik jarac. Ne živi na Severnom polu, već ili u Laponiji ili na Grenlandu, a katkad i u obližnjoj šumi. Običaj da se Juleniseu na božić ostavlja hrana (najčešće zobena kaša) i dalje je aktuelan. Ono što je novo je da se ovo stvorenjce katkad pojavljuje i na irvasu (koji ne leti) umesto na svojim omiljenim skijama ili u sankama. Često se zamišlja i u duetu sa jarcem.

Postoji veliki broj bajki i pesama u kojima se pominju nise i tomte, a u Švedskoj se često peva i božićna pesma za celu grupu tomtea koji dolaze na gozbu.

Priredila: Ulmawen

 

nordijska mitologija Huldra

Huldra

Huldra (reč je nastala od staroislandskog glagola hylja – sakriven) je natprirodno biće, najsličnije ideji grčke nimfe, sećanje na koje se najbolje očuvalo u norveškom folkloru. Huldra živi u planinama i u šumama, gde se često čuje njena melanholična pesma. Pojavljuje se u obličju lepe žene, najčešće u plavoj podsuknji, i sa belom mrežom za kosu. Huldra ima dugačak rep, sličan kravljem, koji ona svim silama pokušava da sakrije. I uopšte, Huldra voli krave, posebno one prugaste, koje i sama gaji. Njene krave su specifične po tome što nemaju rogove.

O Huldrinoj naravi najbolje govori narodna priča:

Jednom prilikom, Huldra je bila na seoskom veselju, gde su svi momci jedva čekali da plešu sa njom zbog njene neizmerne lepote. Zadesilo se, međutim, da je jedan mladić, dok su pleseli, zapazio njen rep. Momentalno shvativši sa kim ima posla, momak se nemalo prestrašio, ali, uspevši da savlada strah, on joj samo reče: ,,Lepa gospo, izgubićete podvezicu.” Huldra je potom nestala sa veselja, ali je kasnije nagradila uviđavnog momka lepim poklonima i dobrim govedima.

Huldra se u različitim delovima Norveške zamišlja drugačije. Gdegod se opisuje kao lepa devojka, ali samo gledano spreda: gledano otpozadi je samo praznina, ili plava mrlja. U drugim krajevima zemlje, Huldra se prikazuje kao devica plave kože u zelenoj podsuknji, i poznata je pod imenon Skogsnerte (izgovor: Skugsnerte).

Huldra

Na slici: najpoznatija ilustracija Huldre, čuvenog norveškog ilustratora bajki Theodora Kittelsena

U nekim delovima Norveške, pak, Huldra nije jedna specifična šumska nimfa, već čitav rod natprirodnih bića, najsličnijih keltskim vilama i vilenjacima (fairies, faeries; ne mešati sa drugom grupom natprirodnih bića koja se u nas isto prevode kao vile i vilenjaci, ali su kod Germana potpuno različita bića – elf, álf). Oni su poznati pod imenom Huldre ili Huldrefolk. Žive u planinama i obučeni su u zelene nošnje. Uzgajaju plave krave koje daju mnogo mleka. Huldrefolk vode krave na ispašu samo u onim krajevima zemlje gde nema ljudi. Njihova pesma (huldraslaat), tiha je i melanholična.

Diljem Laplanda (oblast u kojoj žive Saami, starosedeoci Skandinavije, koja se prostire u četiri države: Norveškoj, Švedskoj, Finskoj i Rusiji) veruje se u bića pod imenom Huldrafolk, koja su nešto nalik šumskim vilama. Oni žive pod zemljom, ali često izlaze na površinu, a kako bi se brinuli o šumskim životinjama. Tokom zime, oni hrane životinje u hibernaciji – posebno medvede – toliko pažljivo da ih nikada ne probude. Inače, kod Saama postoji slično verovanje u ovakvu šumsku nimfu, koja se naziva Ulda.

Priredila: Ulmawen