Tag Archives: Hnefatafl

nordijska mitologija Baldursheimur tafl

Hnefatafl – preteča savremenih igara na tabli

Hnefatafl je bila popularna igra na tabli tokom Vikinškog doba. Nažalost, tačna pravila nisu sačuvana do današnjih dana, ali se ponešto o njoj, ipak, zna.

Na osnovu izvora u kojima se hnefatafl pominje, možemo da rekonstruišemo da je ovo bila igra za dvoje, u kojoj je jedan igrač upravljao velikom vojskom koja je napadala manju vojsku predvođenu kraljem. Cilj igre, pretpostavlja se, bio je da se kralj satera u ćošak. Postoje spekulacije da su u igri korišćene i kockice, ali za ovo nema pouzdanih dokaza, stoga što su jedini izvor pojedine sage. Arheoloških nalaza koji potkrepljuju ovu tvrdnju – nema.

Termin hnefatafl sastoji se iz dve reči: hnefi – koja se odnosi na kralja, i tafl (izgovor: tavl) – što znači ,,tabla”. Prvobitno je igra bila poznata samo kao tafl, ali je ova složenica ušla u upotrebu kako bi se napravila diferencijacija između ove i drugih igara na tabli onog doba, a ukorenila se, najverovatnije, sa uvođenjem šaha u XII veku.

Bjorko tafl

Na slici: detalj iz seta figura za hnefatafl iz dvadeset sedam delova napravljenog od kosti, pronađenog u grobnici 624 u Bjorku, Birka, Švedska. Reprodukovano u skladu sa licencom.

Hnefatafl je bio poznat i izvan Skandinavije. Prilikom vikinških ekspanzija, igra je stigla i na Island, u Englesku, Irsku, Grenland i Vels. Napomenimo, hnefatafl nije bio jedina igra na tabli poznata u ono doba. Diljem Evrope igrale su se i druge, slične igre, pre nego što ih je zamenio šah (u Skandinaviji poznat pod imenom skaktafl).

Iz nekolicine izvora vidimo da je hnefatafl bio igra za višu kastu. Na primer, u Rigstuli [Rigsþula] se navodi kako Jarl uči da pliva i igra tafl, a u Sagi o Fridtjovu hrabrom (Friðþjófs saga hins frœkna, dostupna preko projekta Gutenberg), tafl l igra sam Fridtjov (najjači i najhrabriji od svih). U Sagi o Gunlaugu Crvjeziku i skaldu Rafnu (Gunnlaugs saga ormstungu) vidimo da su tafl igrale i žene. Nažalost, nijedan od ovih izvora ne navodi pravila igre.

Konkretnije podatke ponudila je nauka. Naime, arheolozi su iznedrili nekoliko tabli za hnefatafl, od kojih su najpoznatiji ostaci iste pronađeni na brodu u Gokstadu (Sandar, Sandefjur, Vestfold, Norveška). 2011. godine, na Orknijskim ostrvima, lokalitet The Brough o’ Deerness (doslovan prevod bi bio Broh Dirnesa, no kako u našem jeziku ne postoji ekvivalent za ovu strukturu, naziv je ostavljen u originalu. Termin ‘brough’ je danas zastareo; moderan termin je ‘broch’, koji je u slovenske jezike ušao kao pozajmljenica (broh)), otkrivena je jedna kamena tabla za hnefatafl.

Hnefatafl tabla

Na slici: tabla za hnefatafl sa Orknijskih ostrva, lokalitet The Brough o’ Deerness. Preuzeto sa sajta Orkneyjar.

Zbog brojnih vikinških ekspanzija, mnogi navode kasnije zapise švedskog botaničara Karla Linaeusa (1707 –1778) kao verodostojne u pogledu hnefatafla. Linaeus je tokom svojih putovanja po Laponiji (Sápmi) ostavio opis igre na tabli koju su igrali Saami (Laponac je pogrdan naziv), a koja je poznata pod imenom tablut. Kako Linaeus nije poznavao lokalni jezik, on je opisao samo ono što je video. Njegov zapis je nedovršen, a glasi ovako:

,,Tabla za tablut je devet puta devet polja, gde je centralno polje tron (Konakis). Samo švedski kralj može da zauzme to centralno polje. Jedan igrač upravlja vojskom od osam plavokosih Šveđana i jednim vladarem; drugi upravlja vojskom od šesnaest tamnokosih Moskovljana (referenca se odnosi na Veliku moskovsku kneževinu). Figura kralja je veća od svih ostalih.”

Linaeus navodi da je tabla za tablut bila izrađena od kože irvasa. Nasuprot tome, table za hnefatafl, barem sudeći po arheološkim nalazima, najčešće su pravljene od kamena. Što se tiče figura, osvrnućemo se na Sagu o Hervori i kralju Hejdreku mudrom (Hervarar saga ok Heiðreks), koja sadrži niz pitalica (direktna inspiracija za Bilbovo nadgovaranje sa golumom) u kojima se pominje tafl. U ovom izvoru navodi se da su se za igranje tafla koristile i kockice. Figure su (kako stoji i u još nekim izvorima), pravljene od moržovih kljova, irvasovih rogova ili jelenje kosti. U ovoj sagi se navodi da su kralj i njegova vojska bili tamne figure, dok su napadači bili svetle.

Birka 523 tafl

Na slici: staklene figure za hnefatafl iz grobnice 750 u Birki, Švedska. Reprodukovano u skladu sa licencom.

Osim gorenavedenih materijala, poznato je da su se figure za tafl pravile još i od stakla. Na arheološkom nalazištu Birka, Švedska, pronađen je veliki broj figura od različitih materijala, uključujući i i set figura od stakla.

 Baldursheimur tafl Na slici: kralj iz seta figura za hnefatafl iz Baldurshejmura, Island. Fotografija preuzeta sa sajta ‘Stuck in Iceland‘, uz dozvolu autora.

Verovatno najpoznatiji set figura za tafl nalazi se u Nacionalnom muzeju Islanda u Rejkjaviku. Set je otkriven krajem XIX veka u Baldurshejmuru, Island, a među ovih dvanaest figura za tafl napravljenih od moržove kljove nalazi se i figura kralja od kitove kosti dugačka 3.9 centimetra. Kralj sedi i drži svoju dugačku bradu, a ovo je, inače, jedina figura iz Vikinškog doba koja prikazuje lik čoveka.

Ockelbo Sigurd taflNa slici: rekonstrukcija dela Sigurdovog runskog kamena iz Okelboa, Švedska.

Za kraj, da pomenemo i runski kamen u Okelbou, okrug Gävleborg, Švedska. Ovaj runski kamen je bio samo jedan u nizu takozvanih Sigurdovih (Sigurd Volsung, protagonista Volsungasage) runskih kamenova, a značajan je po tome što su na njemu bila prikazana dvojica ljudi koji igraju hnefatafl. Runski kamen u Okelbou je pronađen 1795. godine u nosećem zidu Okelboške crkve, te je odatle uklonjen i pohranjen u samu crkvu 1830. godine. Nakon požara 1904. godine, nastradali su i runski kamen i crkva, a ono što se danas naziva Sigurdovim runskim kamenom u Okelbou je replika uništenog originala. Replika je napravljena 1932. godine i nalazi se ispred rekonstruisane crkve.

Priredila: Ulmawen