Tag Archives: Egil

Nordijska mitologija Velund

Velund, legendarni kovač

Kralj Finaca imao je trojicu sinova: Slagfina [Slagfiðr], Egila i Velunda [Völundr]. Braća izgradiše kuću pokraj Vučjeg jezera, odakle su išli u lov. Jednog jutra oni videše tri prelepe device koje su tkale na obali jezera, a pokraj njih behu njihove haljine od labudovih pera. To beše dovoljno braći da spoznaju da su u pitanju valkirje. Oni primiše device da žive sa njima i naposletku se venčaše. Slagfin je oženio Lagdunu, Velund – Hervoru, a Egil – Olrunu. Lagdunu i Hervora behu kćeri kralja Lodvija, a Olruna – kći kralja Valanda.

Supružnici proživeše sedam godina u sreći kada se valkirje uželeše žara bitke. Dok su braća bila u lovu, one se spakovaše te odleteše. Kada su Egil i Slagfin saznali šta se zbilo, oni se smesta zaputiše u potragu za svojim suprugama. Velund, pak, ostade sam u kući, gde je kovao skupocene artifakte dok je čekao povratak svoje žene.

Glas o skupocenim predmetima koje je Velund kovao stiže do pohlepnog Nidada [Niðhad], kralja Njarira [Närke]. Jedne večeri, kad je mesec bio mlad, Nidad se sa oružanom pratnjom zaputi ka Vučjem jezeru, te stiže do kuće trojice braće. Zadesilo se da je Velund bio u lovu. On prethodno beše iskovao sedam stotina prstenova, koji su visili okačeni o jednom konopcu. Nidad uze jedan, te se sakri da sačeka Velundov povratak.

Kada se Velund vratio iz lova, on sede pored vatre, te stade da priprema pečenu veprovinu, prebrojavajući prstenove da skrati čekanje. Uvidevši da jedan nedostaje, on pomisli kako mora biti da se Hervora vratila kući dok je on bio u lovu. Velund provede tako neko vreme razmišljajući, pa naposletku zaspa.

Kad se probudio, on otkri da su mu ruke i noge okovane lancima. Tada Nidad stade ispred njega, pa ga upita kako se usuđuje da prisvoji blago koje njemu pripada, jer on je gospodar zemlje oko Vučjeg jezera. Velund reče da je sve sam iskovao, te da su svi artifakti njegovi. Ovo razbesne Nidada, pa on odluči da izvede Velunda pred sud. Njegova oružana pratnja ga tako okovanog odvuče do Nidadovih dvora, a sȃm Nidad prisvoji sva Velundova bogatstva, čak i njegov mač. Prsten koji prvo beše uzeo, Nidad dade svojoj kćeri Bedvildi [Böðvildr]. Međutim, Nidadova žena se plašila Velundove osvete. Ona stoga reče svom suprugu:

„Vidi kako Velundove oči zasijaju kao u zmije svaki put kada vidi mač i Bedvildin prsten. Preseci mu tetive i odvedi ga na ostrvo Savarsted. ”

Nordijska mitologija Velund

Tako i bi učinjeno. Nidadovi ljudi isekoše Velundove tetive kod kolena, te ga poslaše na ostrvo Savarsted, gde je on morao da kuje za kralja. Nikome osim sȃmom Nidadu nije bilo dozvoljeno da ga posećuje.

Velund je kleo svoju sudbinu i nikada nije prestajao da razmišlja o osveti. Naposletku se ukazala prilika da je i ostvari. Naime, jednog dana, dvojica Nidadovih sinova dođoše na ostrvo da vide blago. Velund otvori kovčeg u kome ono beše pohranjeno, te im reče da ako se u tajnosti vrate narenog dana, on će im sve to pokloniti.

Oni dođoše kako su i obećali, a da niko o tome nije znao ništa. Velund opet otvori kovčeg, a oni se nagnuše da bolje vide. Velund onda spusti poklopac te im odrubi glave. Njihova tela sakri ispod poda, a glave posrebri te ih posla Nidadu da iz njih pije. Njihove oči ugradi kao dragulje u kraljičin nakit, a od zuba napravi broševe za Bedvildu.

Zadesilo se negde nakon toga da se prsten koji je Bedvilda nosila polomio. Ne usuđujući se da se poveri ocu, ona u tajnosti ode do Velunda, te ga zamoli da ga opravi. On obeća da će to uraditi. Kako ju je tretirao ljubazno, Bedvilda ne posumnja u njegove zle namere kada ju je ponudio pićem. Kako je ono bilo jako, Bedvilda se ubrzo obeznani. Velund je onda obeščasti, napravi perjani plašt, pa tako odlete u Nidadove dvore.

Tamo zateče besanog Nidada kako razmišlja o sudbini svojih nestalih sinova. Kada ga vide, kralj posumnja da ih je Velund ubio. On ga upita šta se desilo, a Velund mu reče da je ubio njegove sinove i načinio artifakte od delova njihovih tela koje je poslao kraljevskoj porodici. On onda dodade kako je obeščastio Bedvildu, te odlete, smejući se. Bedvilda je kasnije rodila sina čiji je Velund otac.

Priredila: Ulmawen
Izvori: Völundarkviða, Þiðrekssaga

nordijska mitologija Tor i Himer pecaju

Tor ide na pecanje

Između Niflheima i Muspelheima nalazi se Midgard, prebivalište ljudi. Midgard je sa svih strana okružen okeanom. Davnih dana, dok svet još beše mlad, kada je Midgard-zmija (Jormungand) toliko porasla da su se čak i bogovi prestrašili, Odin ju je zavitlao u okean, i ona tu leži i dalje, na samom dnu vaskolikog okeana. Toliko je veliki Jormungand da kada je sklupčan okružuje ceo Midgard! Pokatkad on zagrize svoj rep, pa tako leži nedeljama, a oni koji gledaju sa obale ni ne slute da takvo čudovište prebiva na dnu okeana. Kada bi se razbesneo, Jormungand bi bio toliko strašan, da niko ne bi mogao ni da ga pogleda. On bi onda toliko uzburkao okean, da bi se crno pisalo zalutalim brodovima!

Zadesilo se tako jednom da su se bogovi gostili sa Egijem [Ægir], bogom mora, kad im ponestade medovine, a Egi nije imao kotao da napravi još napitka.

–          Tore, reče Egi, pošto je malo promislio, da li bi mi nabavio kotao?

A poznato je da je Tor uvek spreman za pustolovine i izazove.

–          Naravno, odgovori on smesta, samo mi reci gde da nabavim jedan.

To, međutim, nije bio lak zadatak. Kotlovi dovoljno veliki da spravljaju medovinu za Asgard ne rastu na drveću. Sad, svi su želeli još medovine, ali niko nije znao da kaže Toru gde da nađe kotao, dok se, naposletku, Tir ne doseti:

–          Istočno od reke Elivagar živi moj otac, Himer, koji ima čudenso izdržljiv kotao koji je, pritom, dubok celu jednu milju.

To je bio dovoljno veliki kotao čak i za bogove!

–          Misliš li da možemo da dođemo do njega?, upita Tor, koji nikada nije ni pomišljao na neuspehe u svojim poduhvatima.

–          Ako ne možemo da ga dobijemo na snagu, svakako možemo na lukavstvo, reče Tir.

Rekavši to, oni krenuše, a Tor se bio prerušio u mladića. Torovi jarci brzo ih donesoše do Egila, sa kojima ih Tor ostavi, a on i Tir nastaviše peške. Bio je to naporan put, no oni ipak stigoše do Himerovih dvora bez poteškoća. Tamo Tir pronađe svoju babu, stravično ružnog diva, i svoju majku, neobično lepu ženu svetle kose i lica tako produhovljenog da se činilo kao da sunce isijava iz nje. Tirova baba i majka posavetovaše ih da se sakriju ispod velikih kotlova, jer je Himer imao lošu narav i katkad je bio okrutan prema strancima.

Kasno naveče, vrati se Himer kući sa pecanja. Hladan vetar prostruja kroz kuću kada je ušao, toliko strašan je on bio. Oči su mu bile prodorne kao zvezde na zimskom nebu, a brada bela kao mraz.

–          Dobro došao kući, reče Tirova lepa majka. Naš sin, koga smo čuvali toliko dugo, došao je kući, a sa sobom je doveo neprijatelja džinova i čuvara Asgarda. Pogledaj kako se kriju ispod onog stuba tamo!

Ona pokaza prstom na mesto gde se Tor i Tir behu sakrili. Himer tako prostreli pogledom stub, da se ovaj istog časa rasprsnu na hiljadu komadića; balvan koji ga je držao isto popusti, i osam kotlova bučno pade na kameni pod. Samo jedan je ostao ceo, a iz njega izađoše Tor i Tir. Sad, Himeru ne beše drago da vidi Tora pod sopstvenim krovom, ali nije mogao da ga izbaci, te naredi da se tri vola spreme za večeru. Tor je prevalio veliki put, i beše veoma gladan, te pojede dva vola da utoli glad.

–          Ako nastaviš tako da jedeš, sutra ćemo morati da preživimo na ribi.

Sutradan ujutro, pre nego što Sunce beše izašlo, Tor ču Himera kako se sprema da ide na pecanje. On se brzo obuče, te ode do džina.

–          Dobro jutro, Himere, reče Tor. I ja sam raspoložen za pecanje. Dopusti mi da idem sa tobom!

–          Opa!, odgovori džin sa prezirom, nimalo srećan idejom da sedi u čamcu sa svojim najvećim neprijateljem. Takav dosetljiv mladić kakav si ti mi nije ni od kakve koristi, a ako budem išao toliko daleko koliko običajavam, i ostanem onoliko dugo koliko volim, ti ćeš se toliko smrznuti da to nećeš preživeti.

Tor se toliko razljuti ovim divovim rečima, da je smesta hteo da ga mlatne svojim čekićem Mjelnijem, ali se ipak uzdrža.

–          Veslaću onoliko daleko od obale koliko se ti usuđuješ da ideš, reče Tor, a zasigurno ću biti prvi koji će nešto upecati! Koji je tvoj mamac?

–          Nađi sam mamac za sebe!, odbrusi Himer.