All posts by Ulmawen

nordijska mitologija Blót

Blót

Vikinzi su vodili računa da uvek budu bogougodni. Kako bi zadobili zaštitu bogova, oni su često prinosili žrtve, poznatije pod nazivom blót. Blót se smatrao za razmenu: vikinzi bi prineli žrtvu, a zauzvrat bi očekivali da dobiju nešto. Najčešće su se žrtve prinosile kako bi se pridobio blagoslov za lepo vreme, uspeh u bici ili u pohodu, kao i za plodnost. U ovom se aspektu vikinzi nisu razlikovali od ostalih paganskih plemena onog doba.

Blót je uključivao votivne darove, kao i krvne žrtve (životinja i ljudi). Vikinzi su često koristili svete gajeve za potrebe blóta, jer su verovali da je na tim mestima kontakt sa bogovima najjači. Iz spisa prvih hrišćanskih misionara saznajemo da su vikinzi prinosili žrtve statuama koje su se nalazile u prirodnom okruženju ili u religijskim građevinama.

Danas se veruje da su vikinzi prinosili četiri godišnje žrtve u slavu bogova: tokom zimskog solsticija, prolećne ravnodnevice, letnjeg solsticija i jesenje ravnodnevice. Povrh toga, vikinzi su takođe prinosili žrtve u drugim prilikama, na primer ukoliko bi nastupila kriza za koju je bila potrebna božanska pomoć.

Arapski putopisac al-Tartući opisao je kako su vikinzi iz grada Hedebija (Hedeby, Danska) proslavljali zimski solsticij: „Oni bi organizovali svetkovinu na kojoj bi se ukazivala počast bogovima, u čiju čast bi se jelo i pilo. Čovek koji je prinosio krvnu žrtvu bi podigao koplja na ulazu na svoj posed, na koja bi namestio žrtvenu životinju. Ovo se praktikovalo kako bi ljudi znali da se žrtva prinosi u čast bogova.”

Kako potvrđuju i sage i arheološki izvori, u vikinškom društvu su postojali ljudi koji su bili u kontaktu sa bogovima. Njima su se pripisivale natprirodne osobine, među kojima je najpoznatija ta da su oni praktikovali seid (seiðr, magiju). Žene sa ovakvim moćima su nazivane velve (völva, množina völur; videti o transliteraciji), a muškarci – goði (množina goðar).

Helnæs runestone  Na slici: runski kamen iz Helnæsa

Ovde ćemo navesti samo jedan (i najpoznatiji) primer: inskripcija na runskom kamenu iz Helnesa (Helnæs) pominje goðija Roulva (Hróðulfr), koji se pominje i u još nekim inskripcijama. Runski kamen iz Helnesa datira iz VIII ili IX veka. Kada je otkriven, rasparčao se na nekoliko delova, a gornji deo i danas nedostaje. Runski kamen je donešen u Kopenhagen, na zahtev kralja Frederika VII.

Priredila: Ulmawen

 

nordijska mitologija Rökstenen

Rune

Rune, ili Runsko pismo, su pismo germanskih jezika, koje je korišćeno pre usvajanja latiničnog pisma i primanja hrišćanstva. Rune su takođe korišćene i za divinaciju. Prema predanju koje je zapisano u  Hovamolu [Hávamál], Pesmarica Eda, Rune je Odin [Óðinn] spoznao kada je devet dana i devet noći visio na svetom jasenu Igdrasilu [Yggdrasill], proboden kopljem i prinešen na žrtvu samom sebi. Stoga su stari Germani prinosili žrtve svom vrhovnom bogu vešanjem i probadanjem kopljem. Kako bi spoznao magijsko značenje Runa, Odin je žrtvovao jedno oko.

Postoje dve verzije kako su ljudi naučili Rune:

Pesma o Rigu ili Rigstula [Rigsþula], Pesmarica Eda, govori kako je Hejmdal [Heimdallr] podigao trojicu sinova, koji su rodonačelnici triju staleža: robova, seljaka i vladara. Rodonačelnika staleža vladara, Jarla, Hejmdal je podučio tajnama Runa.

Druga verzija govori kako je čovek pod imenom Kettil Runske ukrao tri Runske palice od Odina i iz njih naučio Rune i njihovu magiju. Ovo verovanje zabeležio je Olaus Magnus, švedski arhebiskup u egzilu, 1555. godine.

RökstenenNa slici: runski kamen Rök. Nalazi se u Östergötlandu, Švedska. Inskripcija: stariji Fuþark.

Tri najpoznatija Runska pisma su stariji Futark [Fuþark] (150–800 g.), anglosaksonski Futork (400–1100 g.), i mlađi Futark (800–1100 g.). Mlađi Futark se kasnije razvio u tri sistema Runa: Markomanske Rune (Rune koje je koristilo germansko pleme Markomani), srednjevekovne Rune (skandinavski Runski alfabet sa 27 znakova koji se koristio krajem Vikinškog doba (1100–1500 g.) i Dalekarlske Rune (Rune koje su koristila germanska plemena u oblasti Dalekarlija (Dalmål) u Švedskoj (1500-1800 g.).

Anglo-Saxon-FuthorkNa slici: Anglosaksonski Futhorc.

Naziv Futark je akronim, dobijen od početnih slova prvih šest Runa (Fehu, Uruz, Thurisaz (þ), Ansuz, Raidho, Kenaz). Razlika u terminima Futark i Futork nastala je usled različitog izgovaranja vokala u germanskim jezicima.

Younger futhark norwegian

Na slici: mlađi Fuþark, norveška redakcija.

Rune su korišćene za divinaciju, lečenje, protiv uroka, za uspeh u bici i u mnoge druge magijske svrhe. Runska magija naziva se Seid (Seiðr). Žene koje su koristile Runsku magiju nazivaju se Velva [Völva, množina Völur], a poneki anglicizovani izvori nazivaju ih Spákona (množina Spákonur) ili Seiðrkona. Muškarci koji su praktikovali Seiðr nazivaju se Seiðrmadr. Völva, doslovno prevedeno, znači „ona koja nosi magičnu palicu“. Katkad se termin koristio i za muškarce. Arheološka nalazišta pokazuju da su Völve pripadale najvišim slojevima društva, što pokazuju bogate grobnice u kojima su sahranjivane.

Younger futhark Danish

Na slici: mlađi Fuþark, danska redakcija.

Značenje Runa takođe je opisano u Hávamálu (pevanje 147-165). Danas su poznata tri srodna tumačenja Runa (Runske pesme ili Runske poeme) i to su: Islandska Runska poema, Norveška Runska poema i Anglosaksonska Runska poema.

Priredila: Ulmawen

 

nordijska mitologija Alvíssmál 2

Kako je Tor prevario patuljka Alvisa

Alvis [Alvíss] je bio od roda patuljaka, i jedan od najboljih kovača. Osim što je bio vešt majstor, on je bio nadaleko poznat i po svojoj mudrosti. Torova ćerka Trud [Þrúðr] mu je bila obećana za suprugu, ali kako Tor nije želeo da uda kćer za patuljka, naložio je Alvisu da dokaže svoju mudrost. Patuljak je morao da odgovori na sva Torova pitanja da bi zadobio ruku njegove kćeri.

Alvíssmál

Na slici: Tor postavlja pitalice Alvisu dok štiti svoju kćer. Autor: W. G. Collingwood

Tor je postavio Alvisu mnogo pitanja, a patuljak je znao odgovor na svako. Munjobija u to nikada nije ni sumnjao – njegov plan nije imao ama baš nikakve nikakve veze sa pitalicama. Naime, Tor je zapitkivao patuljka sve dok nije svanuo dan, a kad je Sunce granulo, Alvis se skamenio. Tako je, naposletku, Trud ostala sama.

Priredila: Ulmawen

—–

Napomena: priča o Toru i Alvisu opevana je u Alvismolu (Alvíssmál) i unikatan je primer gde Tor rešava problem mudrošću umesto silom. Takođe, Trud se nigde eksplicitno ne pominje kao Torova ćerka, već se to, radije, pretpostavlja. Dodatnu konfuziju izaziva i činjenica da isto ime nosi i jedna Valkira koja služi medovinu palim ratnicima u Valhali. Verovanje da Sunce okamenjuje patuljke (i trolove, u predanjima koja su opstala i do danas) je čest motiv u skandinavskom folkloru.

 

nordijska mitologija Sigurd Fåvnesbane

Kako su bogovi prokleli blago Niflunga

Priča se da su tri Asa, Odin, Loki i Heni, jednom pošli da obiđu svet. Došli su tako do neke reke, a zatim do jednog vodopada. U njemu je bila vidra koja je u vodopadu ulovila lososa. Loki je onda podigao kamenicu i bacio je na vidru; pogodio ju je u glavu i životinja je odmah uginula. Loki se ponosio ulovom, jer je jednim hicem dobio i vidru i lososa. Uzeli su i vidru i lososa i poneli ih sa sobom.

Uskoro su naišli na jedno imanje; ušli su u kuću. Tu je živeo Hrejdmar [Hreiðmarr, u originalnoj verziji kraj patuljaka], ugledan seljak koji je poznavao čarolije. Asi su ga zamolili da ih primi na večeru i da im dozvoli da prenoće kod njega; dodali su da su sami doneli potrebnu hranu i pokazali mu lovinu. Kada je Hrejdmar to video, pozvao je sinove Regina i Fafnija [Fáfnir] i rekao im da je ubijen njihov brat Ot [Ótr] i da su krivci pred njima. Sada su otac i sinovi navalili na Ase, uhvatili ih i svezali, jer vidra je, kako su rekli, u stvari bila Hrejdmarov sin.

Asi su ponudili da iskupe život i plate koliko god Hrejdmar zatraži; onda su se pogodili i dali jedni drugima reč. Zatim su odrali vidru; Hrejdmar je uzeo kožu i rekao Asima da treba da je napune žeženim zlatom iznutra i da je pokriju žeženim zlatom spolja: time bi iskupili život i datu reč. Odin je tada naredio Lokiju da se uputi u carstvo crnih Elba (Vilenjaka – prim. blogera).

Došao je patuljak koji se zvao Andvari i koji je bio tako vičan čarolijama da je u to vreme živeo u vodi u liku ribe. Loki ga je uhvatio rukama i zatražio od njega kao otkup da mu izruči sve zlato koje ima u svom kamenom skrovištu. Patuljak je izručio svo zlato, ali je u ruci prikrio mali zlatan prsten [Andvaranaut, „Andvarijev poklon“ – prim. blogera]. To je primetio Loki, pa je zatražio da mu preda i njega. Patuljak je zamolio da mu bar ne oduzima ovaj prsten, jer mu on omogućava da umnožava svoj posed.  Međutim, Loki mu je odgovorio da ne sme zadržati ni prebijene pare; oduzeo mu je prsten i okrenuo se da pođe.

Tada je patuljak viknuo da će prsten doneti smrt svakome kome bude pripadao. Loki je uzvratio da nema ništa protiv toga, ali je dodao da prokletstvo treba da deluje tek pošto on sam bude predao prsten onome kome je i namenjen i tek pošto ga ovaj bude prihvatio. Posle toga je otišao i vratio se Hrejdmarovom imanju i pokazao zlato Odinu. Kada je Odin spazio prsten, toliko mu se dopao da ga je odvojio od ostalog zlata.

Hrejdmar je onda počeo da puni odranu vidrinu kožu i natrpao je u nju zlata što je mogao više; kada je koža bila vrškom puna, položio ju je na tlo, ali uspravno. Sada je prišao Odin; trebalo je da on pokrije kožu sa spoljne strane. Pozvao je zatim Hrejdmara i rekao mu da dođe i proveri da li se još vidi odrana koža. Seljak je otvorio četvore oči; spazio je najzad jednu vlas vidrinih brkova, pa je zahtevao da bude prekrivena i ona: inače pogodba ne važi.

Odin je tada izvukao prsten iza pojasa i njime pokrio poslednju vlas vidrinih brkova; time je, reče, svoju reč iskupio do kraja. Kada je Odin uzeo svoje koplje, a Loki svoju obuću, i kad više nisu imali čega da se boje, progovorio je Loki i rekao da odsad treba da važi Andvarijevo prokletstvo: naime, da prsten treba da donese smrt svakom svom vlasniku! A to prokletstvo je otada dokazalo svoju snagu. Evo zašto se zlato naziva obeštećenjem za vidru ili iznuđeni dar Asa ili metal koji donosi borbu.

nordijska mitologija Tor i Himer pecaju

Tor ide na pecanje

Između Niflheima i Muspelheima nalazi se Midgard, prebivalište ljudi. Midgard je sa svih strana okružen okeanom. Davnih dana, dok svet još beše mlad, kada je Midgard-zmija (Jormungand) toliko porasla da su se čak i bogovi prestrašili, Odin ju je zavitlao u okean, i ona tu leži i dalje, na samom dnu vaskolikog okeana. Toliko je veliki Jormungand da kada je sklupčan okružuje ceo Midgard! Pokatkad on zagrize svoj rep, pa tako leži nedeljama, a oni koji gledaju sa obale ni ne slute da takvo čudovište prebiva na dnu okeana. Kada bi se razbesneo, Jormungand bi bio toliko strašan, da niko ne bi mogao ni da ga pogleda. On bi onda toliko uzburkao okean, da bi se crno pisalo zalutalim brodovima!

Zadesilo se tako jednom da su se bogovi gostili sa Egijem [Ægir], bogom mora, kad im ponestade medovine, a Egi nije imao kotao da napravi još napitka.

–          Tore, reče Egi, pošto je malo promislio, da li bi mi nabavio kotao?

A poznato je da je Tor uvek spreman za pustolovine i izazove.

–          Naravno, odgovori on smesta, samo mi reci gde da nabavim jedan.

To, međutim, nije bio lak zadatak. Kotlovi dovoljno veliki da spravljaju medovinu za Asgard ne rastu na drveću. Sad, svi su želeli još medovine, ali niko nije znao da kaže Toru gde da nađe kotao, dok se, naposletku, Tir ne doseti:

–          Istočno od reke Elivagar živi moj otac, Himer, koji ima čudenso izdržljiv kotao koji je, pritom, dubok celu jednu milju.

To je bio dovoljno veliki kotao čak i za bogove!

–          Misliš li da možemo da dođemo do njega?, upita Tor, koji nikada nije ni pomišljao na neuspehe u svojim poduhvatima.

–          Ako ne možemo da ga dobijemo na snagu, svakako možemo na lukavstvo, reče Tir.

Rekavši to, oni krenuše, a Tor se bio prerušio u mladića. Torovi jarci brzo ih donesoše do Egila, sa kojima ih Tor ostavi, a on i Tir nastaviše peške. Bio je to naporan put, no oni ipak stigoše do Himerovih dvora bez poteškoća. Tamo Tir pronađe svoju babu, stravično ružnog diva, i svoju majku, neobično lepu ženu svetle kose i lica tako produhovljenog da se činilo kao da sunce isijava iz nje. Tirova baba i majka posavetovaše ih da se sakriju ispod velikih kotlova, jer je Himer imao lošu narav i katkad je bio okrutan prema strancima.

Kasno naveče, vrati se Himer kući sa pecanja. Hladan vetar prostruja kroz kuću kada je ušao, toliko strašan je on bio. Oči su mu bile prodorne kao zvezde na zimskom nebu, a brada bela kao mraz.

–          Dobro došao kući, reče Tirova lepa majka. Naš sin, koga smo čuvali toliko dugo, došao je kući, a sa sobom je doveo neprijatelja džinova i čuvara Asgarda. Pogledaj kako se kriju ispod onog stuba tamo!

Ona pokaza prstom na mesto gde se Tor i Tir behu sakrili. Himer tako prostreli pogledom stub, da se ovaj istog časa rasprsnu na hiljadu komadića; balvan koji ga je držao isto popusti, i osam kotlova bučno pade na kameni pod. Samo jedan je ostao ceo, a iz njega izađoše Tor i Tir. Sad, Himeru ne beše drago da vidi Tora pod sopstvenim krovom, ali nije mogao da ga izbaci, te naredi da se tri vola spreme za večeru. Tor je prevalio veliki put, i beše veoma gladan, te pojede dva vola da utoli glad.

–          Ako nastaviš tako da jedeš, sutra ćemo morati da preživimo na ribi.

Sutradan ujutro, pre nego što Sunce beše izašlo, Tor ču Himera kako se sprema da ide na pecanje. On se brzo obuče, te ode do džina.

–          Dobro jutro, Himere, reče Tor. I ja sam raspoložen za pecanje. Dopusti mi da idem sa tobom!

–          Opa!, odgovori džin sa prezirom, nimalo srećan idejom da sedi u čamcu sa svojim najvećim neprijateljem. Takav dosetljiv mladić kakav si ti mi nije ni od kakve koristi, a ako budem išao toliko daleko koliko običajavam, i ostanem onoliko dugo koliko volim, ti ćeš se toliko smrznuti da to nećeš preživeti.

Tor se toliko razljuti ovim divovim rečima, da je smesta hteo da ga mlatne svojim čekićem Mjelnijem, ali se ipak uzdrža.

–          Veslaću onoliko daleko od obale koliko se ti usuđuješ da ideš, reče Tor, a zasigurno ću biti prvi koji će nešto upecati! Koji je tvoj mamac?

–          Nađi sam mamac za sebe!, odbrusi Himer.

nordijska mitologija Kako su se nadgovarali Odin i Tor 2

Kako su se nadgovarali Odin i Tor

Tor se vraćao sa pohoda na istok, protiv divova, pa je naišao na jedan sund; na drugoj obali moreuza bio je skeledžija sa čamcem. Ali to nije bio običan čamdžija, nego preobučeni Odin, oran šale. Tor je viknuo:

–          Kakav to čova čuči u čamcu s onu stranu sunda?

Skeledžija je odgovorio:

–          Kakav to selja silovito zeva preko zaliva?

Tor:

–          Prevezi me preko zaliva, nahraniću te sutra; na leđima mi leži hrpa hrane, bolje od nje nećeš naći. Pre nego što jutros pođoh na put založih se haringom i ovsenom prekrupom, zato još ne osećam glad.

Skeledžija:

–          Hvališ se doručkom kao divovskim podvigom; slabo znaš šta ti još predstoji: zlo ti je i naopako u domu, umrla ti je mati, ako se ne varam.

Tor:

–          Javljaš mi jad pakosno, mada niko ne voli čuti da mu je preminula mila mati!

Skeledžija:

–          Ne izgledaš mi kao neko ko ima tri dobra imanja: bos si, u prosjačkom ruhu, nemaš čak ni pantalona.

Kako su se nadgovarali Odin i Tor 1

Tor:

–          Priteraj čamac, pokazaću ti pristajalište; ko je vlasnik čamca u kome stojiš na drugoj obali?

Skeledžija:

–          Ratnički vuk Hildolf ovlastio me je da čuvam čamac. Oprezan je to junak; zabranio mi je da prevozim razbojnike i konjokradice, nego smem samo poštene ljude i one koje dobro poznajem. Reci mi ko si ako hoćeš da pređeš preko sunda.

Tor:

–          Mada sam još uvek na nemirnoj obali divova, reći ću ti bez straha ime i rod iz koga sam potekao: ja sam Odinov sin i otac Magnija. Munjobija je pred tobom, možeš da govoriš sa Torom. Sada valjda smem znati kako se ti zoveš?

nordijska mitologija Odin stiže na Mimijev izvor

Odin žrtvuje oko za mudrost sa Mimijevog izvora

Strašna je cena koju Mimi traži za gutljaj vode sa Izvora mudrosti, mišljaše Odin. Iako se bio zaputio ka Mimiju, Odin sad neodlučno nastavi svoj put – ni ka Izvoru, ni nazad ka Asgardu. Išao je tako Sveotac i gledao vaskoliki svet. Gledao, i video: daleko na jugu svet vatre Muspelheim, gde caruje Surd sa svojim plamenim mačem; opaki Surd koji će se jednog dana pridružiti džinovima u svom pohodu na Bogove.

Odin stiže na Mimijev izvor

Na severu – strašni svet Niflheim, odakle se iz izvora Hvergelmi [Hvergelmir] rasipaju reke po celom svetu. Gledao je Odin, i znao je da svet ne sme biti ostavljen u procepu između Surda i Niflheima, koji će ga jednog dana zasigurno gurnuti u ništavilo. On, najstariji od svih Bogova, mora da stekne mudrost kako bi svet bio spašen.

I tako, odlučan uprkos ceni koju će morati da plati, Odin se naposletku zaputi ka Mimijevom izvoru u Jutunheimu. Kada stiže, vide Mimija pokraj izvora, zagledanog u njegove dubine. A Mimi, koji je svaki dan pio vodu sa izvora, znao je ko je njegov posetilac.

,,Pozdrav, Odine, najstariji Asu“, reče Mimi.

Odin se nakloni Mimiju, najmudrijem biću na celom svetu.

,,Pio bih sa tvog izvora, Mimi”, odgovori Odin.

,,Da bi pio sa Izvora mudrosti, moraš da platiš cenu. Svi koji su ovamo došli sa istom namerom ustuknuli su pred njom. Da li ćeš ti, najstariji od svih Asa, pristati na to?”, upita Mimi.

,,Ja neću ustuknuti pred njom”, reče Odin.

,,Onda pij”, reče Mimi, pa napuni veliki rog vodom sa izvora i dade ga Odinu.

Odin uze rog u obe ruke i poče polako da ispija vodu. Dok je pio, video je stvari koje će se tek zbiti. Video je nesreću koja će zadesiti Bogove i ljude. Video je i zašto će ona nastupiti, i kako jednog dana – dana koji je uistinu daleko! – ona može da se prevaziđe.

A kada u rogu ne ostade ni kapi vode, Odin podiže ruku ka licu i izvadi svoje desno oko. Strašna je bila agonija koja ga je zadesila, ali on ne pokaza znake patnje. On se onda pokloni Mimiju, dade mu svoje oko i, pokrivši velom desni deo lica, ode svojim putem.

Mimi je Odinovo oko spustio u izvor, gde će ono ostati do kraja vremena. A svako ko je posle došao do Mimija znao je koja je cena koju je Sveotac platio za svoju mudrost.

Priredila: Ulmawen

nordijska mitologija Vegtam

Kako je Odin nadmudrio Vaftrudnera, najmudrijeg od roda jutuna

Zaputio se jednom Odin na svom atu Slejpniju preko Midgarda i Jotunheima do Mimijevog izvora. Išao je pod imenom Vegtam, a svoj je sjajan oklop i mač zamenio teget ogrtačem i štapom za putovanja po nepristupačnim planinskim predelima. Dok je prolazio kroz Jotunheim, naiđe Odin na jednog džina koji je jahao na svom atu. On ga upita za ime.

,,Ja sam Vaftrudner [Vafþrúðnir], najmudriji od jutuna”, odgovori džin.

Odin je usitinu znao ko je Vaftrudner, koga su mnogi posećivali u nadi da će postati mudriji. Ali, svako ko bi došao morao je da odgovori na tri džinove zagonetke, a ko u tome ne bi uspeo, izgubio bi glavu.

,,Ja sam Vegtam Lutalica”, reče Odin. ,,Znam ko si ti, mudri Vaftrudnere. Ako dozvoliš, rad sam da odgovorim na tvoje zagonetke i zauzvrat dobijem odgovor na moje pitanje.”

Vegtam

Džin se nasmeja:

,,Rad sam da udovoljim tvojoj želji, no da li znaš koja je cena za pogrešan odgovor? Daću ti svoju glavu ako ne budem mogao da odgovorim na tvoje pitanje, ali ako ti ne budeš znao odgovor na moja tri, tvoja glava će pripasti meni. Sad, započnimo igru!”

,,Spreman sam”, reče Odin.

,,Onda mi reci kako se zove reka koja odvaja Asgard od Jotunheima”, reče Vaftrudner.

,, Ifling”, reče Odin. ,,Ifling je pogibeljno ledena, ali nikada zamrznuta.”

,,Pravo si odgovorio, reče džin. Ali imam još pitanja za tebe! Navedi mi imena konja koje Noć i Dan jašu na nebesima!”

,,Skinfaksi [Skinfaxi] i Hrimfaksi [Hrímfaxi]”, reče Odin.

Vaftrudner se začudi da lutalica zna imena atova koja su poznata samo Bogovima i najmudrijima među džinovima. No, ostalo je da postavi još treće, poslednje pitanje, pre nego što dođe red na Vegtamovo.

,,Reci mi ime polja na kome će se odigrati poslednja bitka!”, reče džin.

,,Polje Vigrid [Vígríðr], koje se prostire hiljadama milja”, odgovori Odin.

Sada je došao red na Odina da postavi svoje pitanje. On reče:

,,Koje će biti poslednje reči koje će Odin uputiti svom voljenom sinu Baldru?”

Vaftrudner preblede kad ču ovo pitanje. On skoči sa ata na zemlju i reče:

,,Samo Odin zna koje će poslednje reči uputiti Baldru, i samo Odin bi postavio to pitanje. Ti si Odin glavom i bradom, lutalice, i na tvoje pitanje ne znam odgovor”, reče Vaftrudner.

,,Ako je tako”, odgovori Odin, ,,odgovori mi na ovo pitanje ako želiš da sačuvaš glavu na ramenima: koju će cenu tražiti Mimi za gutljaj vode sa svog izvora?”

,,Tvoje desno oko, o Odine”, odgovori džin.

,,Zar ga neka blaža cena neće zadovoljiti?”

,,Ne, samo tvoje desno oko može biti nadoknada. Mnogi su dolazili Mimiju kako bi pili sa njegovog izvora, ali niko nije bio spreman da plati cenu”, reče Vaftrudner. ,,Sad, odgovorio sam na tvoje pitanje kao što si tražio, Odine. Poštedi mi život kako si obećao!”

,,Odričem se prava na tvoju glavu”, reče Odin, te džin ode svojim putem, a Odin nastavi ka Mimijevom izvoru.

Priredila: Ulmawen

nordijska mitologija Mimir Hansen

Mimi, čuvar Izvora mudrosti

Mimi [Mímir, prevod: ,,mudar”] je, kako mu ime nagoveštava, bio najmudriji od svih stanovnika Igdrasila. Mimi je bio čuvar Izvora mudrosti (,,Mimijev izvor”, Mímisbrunnr) podno korena Igdrasila u Jutunheimu. Ko god bi pio sa izvora postajao bi mudriji od drugih, ali za to je morao da plati strašnu cenu. Sam Odin je žrtvovao jedno oko za gutljaj sa izvora mudrosti.

Mimir, Hansen Na slici: Mimi. Autor: Constantin Hansen

Tokom rata Asira i Vanira, Asiri su poslali Vanirima Mimija i Henija, ali kako su Vaniri mislili da su ih Asiri prevarili, oni ubiše Mimija, te poslaše njegovu glavu u Asgard. Odin je Mimijevu glavu začarao tako da je mogla da priča, te se redovno savetovao sa njom.

Priredila: Ulmawen

nordijska mitologija Tor Freja Trim

Kako je Tor bio nevesta diva Trima i kako je povratio čekić

Razjario se munjobija Tor kada se probudio, a kraj njega nije bilo moćnog čekića Mjelnija. Protresao je glavom, odmahnuo kosom i nestrpljivo pipao rukom oko sebe. Prve reči koje je prozborio bile su:

»Čuj, Loki, šta ti imam reći, a što još ne sanja niko od ljudi sa Zemlje, ni od Bogova na nebu: Toru je otet čekić!«

Otišli su do veličanstvenog dvorca Boginje Freje, Njerdove kćeri i Frejeve sestre. Prve reči koje je Tor prozborio bile se ove:

»Pozajmi mi, Frejo, košulju od sokolovih pera da bih mogao da povratim čekić koji mi je ukraden!«

Freja odgovori: »Rado ću ti dati košulju; pozajmila bih ti je pa makar bila i od zlata ili od svetlog srebra!«

Košulju je obukao Loki, pa je odleteo tako brzo da su zahujala pera; ostavio je za sobom dvore Asa i uskoro stigao u domovinu divova. Na brežuljku je sedeo Trim, gospodar divova; pravio je psima trake od zlata i gladio grivu konjima. Kada je ugledao Lokija, rekao mu je: »Šta ima novo kod Asa, šta ima novo kod Elba? Zašto putuješ sam u zemlju divova?«

Loki odgovori: »Zlo je snašlo Ase, zlo je snašlo Elbe; nisi li ti sakrio Torov čekić?«

Trim uzvrati: »Sakrio sam Torov čekić osam milja pod zemlju; niko ga neće dobiti pre nego što mi dovedete Freju za ženu!«

Odleteo je Loki tako brzo da su zahujala pera; ostavio je za sobom domovinu divova i pohitao dvorima Asa. Tor mu je izašao u susret do dvorišta i prve reči koje je prozborio bile su ove: »Donosiš li vesti da se isplatio trud? Ostani u vazduhu dok mi predaješ dug izveštaj! Ko sedi lako zaboravi šta je trebalo da kaže, a lako laže onaj ko leži.«

Loki reče: »Donosim vesti da se isplatio trud: čekić je kod Trima, vladara divova; niko ga neće dobiti ako mu ne odvedemo Freju za ženu.«

Otišli su do veličanstvenog Frejinog dvorca. Prve reči koje je Loki prozborio bile su ove: »Ukrasi se, Frejo, nevestinim velom, nas dvoje moramo putovati u zemlju divova!«