nordijska mitologija Vali

Proročanstvo Rostjofa: Hermod i čarobnjak (1)

Zadesilo se da je jednom Odin, mučen crnim mislima o budućnosti i činjenicom da Norne ne žele da odgovore na njegova pitanja, rekao Hermodu da obuče svoj oklop, osedla Slejpnija (koga je, osim Odina, jedino još Hermod imao dozvolu da jaše), te požuri u zemlju Finaca. Verovalo se da ovaj narod, koji je živeo na zaleđenoj zemlji blizu Severnog pola, ima velike okultne moći. Pričalo se da mogu da prizovu ledene oluje koje bi se obrušile sa severa i pokrile svet snegom i ledom. Najistaknutiji od njih zvao se Rostjof (doslovan prevod: „kradljivac konja”), koji je uz pomoć magije mamio putnike u svoju zemlju, samo da bi ih opljačkao i ubio. Rostjof je mogao da predvidi budućnost, ali je to nerado činio.

Hermod učini kako je Odin od njega tražio, pa uzjaha Slejpnija i zaputi se put zemlje Finaca. Umesto svog vernog mača nosio je Odinovu runsku palicu, koja je imala moć da anulira sve magije koje bi Rostjof bacio. Uprkos fantomskim napadačima i nevidljivim ponorima koje je Rostjof pripremio, Hermod bezbedno stiže do čarobnjakove kolibe. Rostjof (koji je bio divovskog stasa) napade Hermoda, ali ga As savlada bez problema, te ga sveza od glave do pete, rekavši da će ga osloboditi samo ako mu kaže ono što je došao da sazna.

Videvši da nema nade za bekstvo, Rostjof reče da će učiniti sve što Hermod od njega traži, te čim bi oslobođen, čarobnjak poče da recituje strašne bajalice, zbog kojih se Sunce sakrilo iza oblaka, zemlja počela da podrhtava, a olujni vetrovi zavijaju kao čopor gladnih vukova.

Vali

Rostjof pokaza Hermodu ka horizontu, gde As vide kako bujica krvi pokriva tlo. Dok je začuđeno gledao viziju, Hermod vide prelepu devojku pored koje se nakon nekoliko momenata pojavi i jedan dečak. Na Hermodovo čuđenje, dečak je pred njegovim očima rastao takvom neverovatnom brzinom da posle samo nekoliko momenata stasa u naočitog momka u punoj snazi. Tek tada Hermod primeti da on nosi luk i strele.

Tada Rostjof reče Hermodu da bujica krvi predskazuje ubistvo jednog od Odinovih sinova, ali da ako Odin isprosi Rind iz zemlje Rutena (Rusija), ona će mu roditi sina koji će stasati za samo nekoliko sati i osvetiti ubistvo svog brata.

Zadovoljan što je dobio odgovor na svoje pitanje, Hermod se srećan vrati u Asgard, gde podnese raport Odinu o svemu što je čuo. Tako je Sveotac saznao da je jednom od njegovih sinova predodređeno da umre mučkom smrću, a drugom – da osveti svog brata.

Priredila: Ulmawen

Drugi deo članka

 

nordijska mitologija Nornagest

Nornagest, miljenik Norni

Jednom prilikom se Norne zaputiše u Dansku, pa posetiše plemićku kuću u kojoj se tek beše rodio sin. Norne predodrediše detetu da bude naočito, odvažno i prosperitetno, te ga obdariše veštinama skalda. Ovo mnogo obradova detetove roditelje, ali su komšije bile iznenađene, pa svi pohrliše da svojim očima vide šta se dešava. U tren oka se napravi gužva, te u toj pometnji posmatrači oboriše stolicu na kojoj je sedela Skuld.

Razjarena ovom uvredom, Skuld ponosito ustade, te objavi da će blagoslovi koje su njene sestre podarile detetu biti kratkog veka. Naime, oni će biti na snazi samo dok ne dogori sveća koja je stajala na stolu.

Ove zlosutne reči prestrašiše majku, te ona privi dete snažnije uz sebe, jer sveća je bila gotovo dogorela. Sad, Skuld nije nameravala da se razmeće praznim rečima, ali kako nije mogla da natera sestre da povuku svoj blagoslov, ona dograbi sveću, ugasi plamen, te je dade detetovoj majci, rekavši joj da je dobro čuva i da je ne pali sve dok se njen sin ne umori od života.

Detetu nadenuše ime Nornagest (Nornagestr), u čast Norni. Nornagest je izrastao u naočitog mladića, hrabrog i snažnog kakvog bi svaka majka poželela. Kada je navršio dovoljno godina da shvati teret istine, majka mu ispriča o poseti Norni, te mu dade sveću koju je svih tih godina čuvala sakrivenu u ramu svoje harfe.

Kada mu roditelji napustiše svet živih, Nornagest se zaputi u vaskoliki svet, gde je za sebe stvorio ime. Budući obdaren blagoslovom Norni, njemu je lako polazilo za rukom da iz svake bitke izađe kao pobednik, te su se o njemu pesme pevale gde god bi prošao. Kako je bio obdaren entuzijazmom i poetskim temperamentom, Nornagest se nije lako umarao od života. Dok su drugi heroji starili i slabili, on je uvek bio mlad duhom i telom. Zbog toga se zadesilo da je Nornagest bio svedok svih događaja iz herojskog doba, tokom koga je išao u društvu vremešnih ratnika.

NornagestThe Death of Nornagest, autor: Gunnar Vidar Forssell

Nakon što je poživeo tri stotine godina, Nornagest je svojim očima video kako veru u stare Bogove zamenjuje nova religija – hrišćanstvo. Naposletku on ode na dvor kralja Ulava Trigvasona (Óláfr Tryggvason, kralj Norveške od 995. do1000. godine), gde ga kralj, po svom ustaljenom običaju, na silu pokrsti. Onda, želeći da ubedi svoj narod kako je vreme predrasuda prošlo, Ulav natera vremešnog Nornagesta da mu pokaže sveću koju je sa toliko truda čuvao preko tri veka. Nornagest učini kako je od njega traženo, te kralj Ulav upali sveću. Kako je bio prisilno pokršten, Nornagest nije imao mnogo vere u novu religiju. Sa zebnjom je gledao kako plamen sveće dogoreva i kada se ona, naposletku, ugasi, Nornagestovo telo pade beživotno na zemlju. Tako je svoj život okončao Nornagest, jedan od najvećih heroja svih vremena, koji je do poslednjeg daha verovao u Norne i stare Bogove.

Priredila: Ulmawen

Nornagestov život opisan je u sagi Norna-Gests þáttr, koja je napisana u ranom XIV veku, kada se staro predanje već bilo dobrano asimilovalo u hrišćanstvo.